Plesačica iz Blue Bara
Edo Popović

»I sad, je li normalno, danas, na početku 21. stoljeća, da prostitutka overdozira u stanu načelnika Antikorupcijskog odjela, neoženjenog i nekažnjavanog, zatim da u njegovoj ostavi murja pronađe kilu i pol heroina, i onda ga, logično, ćorkiraju, a novinari ga potom razotkriju kao narko njušku, a on na to elegantno, poput dima, zbriše iz ćorke, ucmeka načelnika krimpola u njegovom omiljenom A, ili C, ili S, ili nekoj sličnoj makini, i onda netragom nestane, i nikom ništa, je li to, dakle, normalno? Da, to je normalno. To je posve normalna stvar. To je najnormalnija stvar u Hrvatskoj, zanimljivoj zemlji na brdovitom Balkanu...«.

Plesačica iz Blue Bara crnohumorna je novela o uglednim kriminalcima, istim takvim biznismenima, generalima, patriotima, novinarima, policajcima i barskim plesačicama, u kojoj Popović nastavlja seciranje hrvatske stvarnosti započeto u noveli "Koncert za tequilu i apaurin", koju je publika odlično primila, te je u nepunih godinu dana doživjela dva izdanja. U "Plesačici iz Blue Bara" čitatelji će se susresti s Folom, Gušterom, Dragonerom i još ponekim znancem iz "Koncerta za tequilu i apaurin", štoviše, i "Plesačica" je, poput "Koncerta", obilježena tipiziranim likovima i prepoznatljivim situacijama. Međutim, kao protutežu i spas od banalnosti, umjesto »heroinske doze fantastike«, koju je ubrizgao u prethodnu novelu, Popović ovdje ubrizgava heroinsku dozu ironije i gorkog humora.