Nema, neka i ne bude
Edina Szvoren

Knjiga Edine Szvoren Nema, neka i ne bude – za koju je autorica dobila Nagradu Europske unije za književnost 2015. – sadržava dvanaest zgusnutih priča koje predstavljaju prave male životne trilere s dodatkom apsurda, a začinjene su (samo)ironijom i nesvakidašnjom tvrdoglavošću onih koji su ih preživjeli.

U ovoj zbirci mađarska književnica Edina Szvoren svjedoči kako zna ono što jedino vrsni pripovjedač umije: smireno pričati o lako prepoznatljivim situacijama i događajima, o banalnom ludilu međuljudskih odnosa. Autoričini su junaci zapravo antijunaci koji su zaglavili u svakodnevici: iznutra nesređeni ljudi i obitelji, koji izvana žele zadržati privid „idealnih“ relacija odlascima na zajednička druženja na jezera ili u planine. Pritom, što više upoznaju pojedinosti skučenog okruženja, to manje uspijevaju pronaći njihov ključ: tu je impotentan muškarac koji pokušava ritualno ubiti ribu, babysitterica koja ne razumije zašto se dijete koje čuva ne bi trebalo igrati sa slagalicom, žena koja iščekuje ishod sudbonosnog medicinskog pregleda, ljubomorna supruga koja špijunira muža u njegovu službenom moskviču…

Pri opisivanju autoričina književnog svijeta, kritičari navode primjere dvojice radikalno različitih prethodnika: analitičke proze Pétera Nádasa, kao i skladnog diva groteske Pétera Hajnóczyja. Zbirka priča Nema, neka i ne bude– u izvrsnome prijevodu Xenije Detoni – uvjerit će čitatelja da je riječ o zreloj autorici jedinstvena pripovjedačkoga glasa.

„Suosjećajnost Edine Szvoren postaje gotovo erotizirana, čak tjelesno bliska. A to je iznimno originalan i vrlo lijep pristup.“

Pál Réz, književni portal Litera

Edina Szvoren (Budimpešta, 1974.), cijenjena mađarska književnica, završila je Srednju glazbenu školu Béle Bartóka, u kojoj trenutačno predaje solfeggio i glazbenu teoriju, dok je na Glazbenoj akademiji Franza Liszta stekla zvanje zborske dirigentice.

Objavljuje od 2005. godine: već je prvom zbirkom novela Pertu (Naklada Palatinus, 2010.) ostvarila nezapamćen uspjeh, kako kod čitatelja tako i kod kritike, što je još iste godine bilo okrunjeno i dvjema važnim nacionalnim književnim nagradama nazvanima po Tiboru Déryju, odnosno Sándoru Bródyju. Za svoje drugo prozno djelo Nema, neka i ne bude (Nincs, és ne is legyen, Naklada Palatinus, 2012.) – zbirku kratkih priča o međuljudskim odnosima s dodatkom apsurda, začinjenih (samo)ironijom i nesvakidašnjom tvrdoglavošću onih koji su ih preživjeli – autorica je primila Nagradu Europske unije za književnost 2015. godine. Iste godine objavila je i treću knjigu priča pod nazivom Az ország legjobb hóhera („Najbolji krvnik u zemlji“). Za svoj književni rad dobila je još dvije nagrade: Artisjus (2013.) i Attila József (2014.).