Srebrenički inferno
Džemaludin Latić

Pismo Danteu Alighieriju iz Bosne

Poema Srebrenički inferno objavljena je unutar biblioteke Rukovet koja okuplja najkvalitetnija ostvarenja recentnog pjesništva, popraćena studijama književnih kritičara i teoretičara.

Pogovor tome jedinstvenome djelu, u kojemu Latić na najvišoj razini korespondira s Danteovim Paklom, napisao je hrvatski pjesnik i prevoditelj, akademik Luko Paljetak.

U kratkoj bilješci objavljenoj u knjizi, skladatelj i dirigent Đelo Jusić prisjetio se kako je nastala glazba za oratorij Srebrenički inferno koji je premijerno izveden 20. rujna 2003., na svečanosti otvaranja Memorijalnog centra Srebrenica ‒ Potočari. Oratorij se od tada izvodi svake godine na Dan genocida nad srebreničkim Bošnjacima i u vrijeme ukopa posmrtnih ostataka identificiranih srebreničkih žrtava.

„Gdje god se izvodio Srebrenički inferno, bilo u Srebrenici, Sarajevu, Ankari, Zagrebu, bilo pred Billom Clintonom, međunarodnim velikanima i veličinama ili našim ljudima, emocije su uvijek iste ‒ tuga, beskrajna tuga. Počesto i suze, ganuće ‒ uvijek“, prisjeća se Jusić.

Latićeva poema objavljena je prvi put 2001. godine u Sarajevu, a ovo je njezino prvo hrvatsko izdanje. Kako u pogovoru piše Luko Paljetak, Srebrenički inferno jedinstveno je djelo i po tragičnom povodu koji ga je iznjedrio i po načinu na koji je napisano, usredotočeno na sudbinu Neznane Bošnjanke i nekolicinu drugih likova iza kojih stoje stvarne osobe. „Obezimenjene one imaju veću snagu, postaju likovi univerzalne ljudske vrijednosti i dostojanstva pogaženog krvavom rukom krvnika u najstrašnijem ratu ovoga našeg doba i stoljeća o kojem su Djeca cvijeća, u minulom, zanosno pjevala kao o dobu Aquariusa, sveopće ljubavi i mira...“

Džemaludin Latić u Srebreničkom infernu stvorio je snažno, duboko dojmljivo djelo kojim je na najuzorniji način u službi istine i ljudskog dostojanstva odužio svoj dug, zaključno navodi Paljetak.