Terevenka u Majdanu
Dragan Pavelić

Terevenka u Majdanu i druge do sada neispričane priče, knjiga priča Dragana Pavelića, doima se kao mali kompendij autorovih ranije naznačenih pripovjedačkih strategija i tematsko-motivskih opsesija.

Njegove priče istražuju teme zla i zločina – kako onog »upisanog u ljudsku prirodu«, tako i onog »izazvanog izvana«, posredovanjem okolnosti ili viših sila – kazne, iskušenja i iskupljenja, ljubavi i mržnje. Riječju, teže univerzalnim mapiranjima duše i duha čovjekova. Otuda počesto i mudrosni govor njegovih likova, jezično stiliziran i marno, »starinski« izbrušen. Autorove pripovjedačke opservacije kreću se u prostorima religijskog i fantastičnog, psihoanalize i filozofije, umjetnosti i antropologije, što u konačnici podcrtava njegovu sklonost legendi, iracionalnom i snovitom. Jedan dio priča, situiran u suvremenost, bavi se čovjekovim predodžbama o sebi i drugima, mogućnošću komunikacije i međusobnog razumijevanja…

Dragan Pavelić, čini se, poznavatelj je mnogih tama ljudske duše i pripovjedački sretno ribari njima, tragajući za razlozima koji bi imali dati smisao ljudskom postojanju uopće.

Dragan Pavelić rođen je 1946. godine u Sarajevu. Po zanimanju je psihijatar. Bio je profesor psihologije na Akademiji scenskih umjetnosti u Sarajevu. Upoznao je svijet izbjeglica, prognanika i ratnih beskućnika, prihvatio službu zatvorskog liječnika. Sarajevska »Svjetlost« izdala je njegove stručne knjige “Psihodinamički pristup neurotskom karakteru” i “Ugrožena trudnoća”. Devedesetih godina počinje objavljivati i literarna dijela. Od 1993. živi i radi u Zagrebu.
U tom razdoblju tiskane su mu knjige: “Bosanski ljetopis 1992.-1993.” (Alfa, 1994.), “Između prije i poslije” (Durieux, 1998.), “Sarajlije” (Durieux, 2001.), “Le Chapelet de Visoko” (Durieux, 2005.) i “Priče iz Ilduzina jastuka” (Zoro, 2008.).
Ogled ”O samoći, samovanju i usamljenost”i (Provincija franjevaca trećoredaca, Zagreb, 2007.) nastao je na prijelomu literarne i znanstvene znatiželje.
Roman “Proljeće u Karolinentalu” kojim je pobjedio na VBZ-ovom natječeju za najbolji neobjavljeni roman 2009. godine nastavak je njegove spisateljske odiseje. Isprepleteno i sraslo s ljudskim sudbinama iz romana „Sarajlije“, ne manje i s onima iz zbirke nazvane „Priče iz Ilduzina jastuka“ – ovo je djelo dio jedne te iste književne cjeline. Ona se, u pogledu tematskom, može nazvati sarajevskom.