Crni katarakt
Dora Kinert Bučan

Crni katarakt četvrti je roman Dore Kinert Bučan, za koji bi se moglo reći da s njenim ranijim romanima Kuća Raffaelli i Duše od gume čini svojevrsnu trilogiju. Kao i u romanu Duše od gume, i ovdje je glavni lik Alma. Nakon dugoga odgađanja, premišljanja i kolebanja Alma napokon odluči napisati knjigu. Prisili samu sebe sjesti za računalo, ali nije u stanju sročiti nijednu rečenicu. Ipak, nakon određenoga vremena, uspijeva joj povezati jedan iskaz Dore Maar i jednu sliku Renéa Magrittea, kao kakav mogući početak. Glavna bi tema njezina romana trebala biti »misao o nemogućnosti stvaranja«.

Dok pokušava domisliti što bi trebalo pisati i kako to izreći, Alma se prisjeća događaja iz vlastitoga života, u svojoj svijesti obnavlja susrete s pojedinim ljudima, a razmišlja k tomu i o sebi samoj. Time postupno i njezin vlastiti život postaje ravnopravnom građom za roman koji namjerava napisati. Što više osvješćuje svoj život, ono bitno što je obilježilo nju kao osobu, Alma sve upornije želi tu »priču svoga života« nekomu ispripovijedati. To joj napokon i uspijeva, te čitatelj tako doznaje što se dogodilo Alminu ocu u svibnju 1945. No je li otac Almin ili autoričin – veliki hrvatski slikar Albert Kinert? Granica između Dore Kinert Bučan i njezine junakinje Alme postaje zamagljena, a knjiga zadobiva jako autobiografsko obilježje.