Na Andromeđi
Dominko Blažević

Andromeđa je – kako objašnjava naslovna pjesma zbirke – zamišljena granica između momaštva i odraslosti, ničija zemlja. Pjesme su i nastale upravo tu, u toj tranziciji odrastanja, a iz pokušaja da se, unatoč svim (prije svega moralnim) razočaranjima koje je donio rat, obrazovanje, posao, obaveze, selidbe, svakodnevica, nedorečene ljubavi, sačuva (ili potraži) smisao, ljepota, i održi svojevrsni dijalog sa samim sobom. Autor sklon romantizmu. Intimizam, zavičajnost i univerzalnost kao da su jednakomjerno složene i raspoređene i u poeziji i u autorovoj biografiji. Dominko Blažević rodio se u Banja Luci 1972. godine. Odrastao je u Kaštelima i Splitu, gdje je i završio srednju školu. Početkom devedesetih studira arhitekturu na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu. Godine 1996. biva primljen na The Cooper Union School of Architecture i seli u New York City. Diplomira 2000. te ostaje živjeti i raditi u New Yorku sve do 2006., kada odlazi u Buenos Aires. Živi u Buenos Airesu. Tekstove iz područja arhitekture objavljivao u Orisu, dvojezičnom hrvatsko-engleskom časopisu za arhitekturu i kulturu. Trenutno završava knjigu eseja o ideji doma i egzila.