Institut Helianau internat je za djecu koja pate od misterioznoga indigo sindroma. Svatko tko im se približi ubrzo osjeti posljedice kao što su mučnina, vrtoglavica i jaka glavobolja. Njihovi su roditelji mahom izmučeni, očajni ljudi, prisiljeni dugoročno trpjeti bolove. Kada se u institutu zaposli Clemens Setz i počne predavati djeci matematiku, uskoro primijeti da se događa nešto jako čudno – netko s bizarnom maskom na licu odvodi djecu u nepoznatom pravcu. Učitelj krene dublje istraživati, a to će rezultirati ne samo otkazom, već i mnogo većim posljedicama...
Riječ je o romanu koji se opire ikakvoj jasnoj kategorizaciji, sažimanju ili prepričavanju. U ovom nevjerojatno originalnom djelu Setz miješa žanrove i narative, poigrava se jezikom i rasteže granice između stvarnosti i književnosti. Prepun faksimila, liječničkih nalaza i fotokopija iz drugih knjiga, Indigo je uzbudljivo, uznemirujuće, ali i toplo štivo koje naglašava važnost razumijevanja usamljenosti i nužnost empatije.
„Indigo je rijedak primjer književnoga djela koje je stvorilo vlastite zakone – neovisne i o kojoj drugoj nakani izvan vlastitoga svemira. Pritom je roman pisan neusiljenim jezikom, dijaloški bogat i dinamičan, zabavan i anegdotalan, ali također okrutan i zagonetan.“ - Volker Hage, Der Spiegel 41/2012
„Clemens Setz suvereno se poigrava umetnutim fotografijama, rukopisnim faksimilima i različitom tipografijom, aluzijama s područja književnosti, glazbe, filma, likovne umjetnosti i stripa.“ - Kristina Pfoser, ORF.at
„Najviše od svega... Clemens J. Setz je – zapanjujuće originalan.“ - Ulrike Sárkany, ndr.de
„Činjenica da njegov tekst zahvaća, inficira, napada čak i tijelo čitatelja vjerojatno je najveći kompliment koji se može dati Setzu.“ - Eva Behrendt, die Tageszeitung
„Štivo koje ostavlja posljedice. Postoji opasnost od navikavanja.“ - Andreas Platthaus, Frankfurter Allgemeine Zeitung
„Svojom novinarskom intuicijom te sve većom i sve kobnijom predanošću poslu Setz kreće u potragu za iščezlom djecom.“ - FOCUS Online
Clemens J. Setz (Graz, 1982.), nazivan i wunderkindom, austrijski je pisac i prevoditelj. Studirao je matematiku i germanistiku. Godine 2007. debitirao je s romanom Söhne un Planeten, a već s drugim romanom, Die Frequenzen, bio je finalist za nagradu “German Book Prize”. Godine 2011. osvojio je nagradu književnog sajma u Leipzigu sa zbirkom kratkih priča Die Liebe zur Zeit des Mahlstäder Kindes. Godinu nakon, 2012., ponovno je bio u finalu za nagradu “German Book Prize” s romanom Indigo, a 2015. dobio je nagradu “Wilhelm Raabe” za roman Die Stunde zwischen Frau und Gitarre (2015.). Njegova su djela i roman Die Frequenzen (2009.) i zbirka kratkih priča Glücklich wie Blei im Getreide (2015.). Prepoznat je i kod publike i kod kritike, a uspoređivan je s Nabokovom i Fosterom. Živi i radi u Austriji.