Meduza
Clarice Lispector

Roman Clarice Lispector "Meduza" - na portugalskom "Živa voda" - zbiva se na duhovnom, psihološkom planu na kojem duša razgovara s cijelim tijelom. Čini se da glas u romanu govori sam sa sobom, uglavnom preispitujući svoj položaj u ‘određenom trenutku’. Trenutak se čas pojavljuje kao ljubavnik, čas kao noćna mora, beživotni sugovornik koji nema oblika, koji ne osjeća, ne odgovara, samo jest.

O čemu ova knjiga govori? O svemu što nije opipljivo. Može se početi čitati u bilo kojem dijelu, jer u njoj nema logičnog reda, ali cijelo vrijeme je prisutna napetost. Ovo je Clarice u svojoj biti. Sadašnji trenutak u nastojanju da ga se uhvati: “Da, ovo je život sagledan kroz život”

Clarice Lispector brazilska je spisateljica rođena 1920. u Ukrajini. U Rio de Janeiru je studirala pravo, tijekom kojeg radi kao novinarka i podučava matematiku i engleski. Otuda jedna od njezinih čestih tema - odnos profesor  i učenik - opisan u prvom romanu "U blizini divljeg srca" (Perto do Coração Selvagem, 1943.), za koji je dobila nagradu Graça Aranha. Nakon što se udala za kolegu Mauryja Gurgela Valentea, živi u Europi i donosi na svijet dva sina. Nakon  povratka u Brazil, Clarice se rastala i vratila novinarskom poslu.

Romani  joj se pomalo prevode na druge jezike, sve je više pozivaju na kongrese o književnosti… Clarice Lispector umrla je u Riju 1977. , dan prije svog 57. rođendana. Postumno je objavljena njezina korespondencija, kao i roman "Dah života" (Um sopro de vida). Mnoge su studije napisane o njezinu djelu, međutim, Clarice uvijek  izmiče  konačnom definiranju. Objavila je osam romana i brojne zbirke pripovijedaka, kronika i priča za djecu.