Enigmatska autorica o kojoj se lako postane ovisan.
The New York Times
U romanu Zvjezdani trenutak pripovijeda se o Macabéi, prostodušnoj djevojci iz gradića Maceióa na sjeveroistoku Brazila (istog onog u koji je 1922. iz Ukrajine stigla obitelj Lispector), koja se u potrazi za boljim životom seli u Rio de Janeiro. Ime je dobila jer joj se majka zavjetovala Našoj Gospi od Dobre Smrti da će joj dati to ime ako preživi nakon poroda i ono je bez sumnje aluzija na Makabejce. Ne prihvativši poganske bogove Olimpa, Makabejci su odbili uklopiti se u novu civilizaciju koja im se nametala. U svojoj prostodušnosti Macabéa se također odbijala uklopiti u moderno kapitalističko društvo (jer je bila „nesposobna za život“), dok je beskrupulozni i ambiciozni Olímpico de Jesus njegov savršeni predstavnik.
Uz priču o Macabéi, u romanu se isprepleću još dvije linije, jedna narativna, u kojoj pripovjedač Rodrigo S. M. pripovijeda o samom sebi, postajući i sam likom i gotovo se nadmećući u važnosti s Macabéom, i jedna metanarativna, u kojoj se isti taj pripovjedač neprestano osvrće na proces pisanja problematizirajući mogućnost objektivnog prikazivanja stvarnosti. (...) Ali Macabéa je bila toliko nesvjesna same sebe da i nije znala da ima sudbinu. Za razliku od nekih drugih Clariceinih protagonistica, nije se propitivala, jer „tko se propituje, nepotpun je“, „nije imala svijest o samoj sebi i nije se ni na što žalila, čak je mislila da je sretna“. Macabéa tako utjelovljuje svojevrsnu Clariceinu utopiju mogućnosti čistog postojanja utemeljenog na osjetima i neukaljanog razumom, u njoj je ostalo sačuvano nešto prirodno i iskonsko, nešto što prethodi civilizaciji. (...) No, umjesto sreće u ljubavi i raskošnog života, „sudbina je za nju odabrala mračnu uličicu i slivnik“.
Dean Trdak, iz Pogovora
Clarice Lispector je bila ono što bi Kafka bio da je bio žena ili Rilke da je bio brazilski Židov rođen u Ukrajini. Ili Rimbaud da je bio majka i da je doživio pedesetu. Ili Heidegger da je mogao prestati biti Nijemac.
HÉLÈNE CIXOUS
Poput čitatelja svete Tereze ili svetog Ivana od Križa, čitatelj Clarice Lispector svjedočio duši izokrenutoj iznutra prema van.
BENJAMIN MOSER
Clarice Lispector jedna je od najprevođenijih brazilskih autorica. Kratki roman Zvjezdani trenutak (A Hora da Estrela, 1977.) posljednje je djelo koje je objavila za života i svojevrsna je autoričina oporuka. Tim djelom kao da je napokon pronašla mir, budući da je umrla dan prije svoga rođendana, 10. prosinca 1977. Clarice Lispector rođena je u Čečelniku, današnjoj Ukrajini, kao dijete ukrajinskih Židova koji su bježali od pogroma, potom dolazi u Brazil i seli u Rio de Janeiro, da bi kasnije postala novinarka i spisateljica. Nakon prvog romana Blizu divljeg srca (Perto do coracao selvagem, 1943.) slijedili su romani Svijećnjak (O Lustre, 1946.) i Grad pod opsadom (A Cidade Sitiada, 1949.). Veći uspjeh postižu njezini romani Jabuka u mraku (A Maca no escuro, 1961.) i Muka po G. H. (A Paixao Segundo G.H., 1964.) koji su kritičari proglasili Clariceinim remek-djelom. Uz romane Naukovanje ili Knjiga užitaka (Uma Aprendizagem ou O Livro dos Prazeres, 1969.) i Živa voda (Agua viva, 1973.) osobito su cijenjene njezine kratke priče od kojih je kod nas prevedena zbirka Obiteljske veze (Disput, 2009., u prijevodu Tanje Tarbuk).
