Zvono nikom ne zvoni
Charles Bukowski

Iako je umro krajem prošlog stoljeća, o životu i djelu Charlesa Bukowskog i dan-danas se živo raspravlja. Je li bio genijalan ili vješt pisac, rođeni gubitnik ili otkačeni intelektualac, ženomrzac ili ženoljubac, neizlječivi alkoholičar ili pijanac iz gušta... ili tek zalutali slon u staklani društvenih normi? »Ajmo reći« da je bio sve pomalo, ali je prije svega bio, i to je svakako najvažnije, vrhunski pjesnik i prozaist. Prirodno vješt s riječima, iskren do bola, pisao je ne suzdržavajući se i ne prežući ni od čega i ni od koga, odalečen od bilo kakve literarne pretencioznosti.
Rijetko otvoreno i pronicljivo pisao je o najvažnijim ljudskim temama kao što su ljubav, seks ili smrt, a svojom čitljivošću i čitanošću Bukowski je dobru književnost uspio približiti najširem sloju čitateljstva. Ni ova novija zbirka neobjavljenih i dosad neukoričenih priča, nije iznimka – sve je tu: prepoznatljivo tečan rukopis, lepršav stil, »nepodnošljiva lakoća« pisanja... Fanovi su, naravno, oduševljeni svakim objelodanjenim tekstom ispalim iz Bukova vremeplova, dok će neke možda privući osebujne znanstvenofantastične ili erotske priče, objavljene u underground i porno časopisima.
Premda svjetlosnim godinama daleko od obzora Nobelova žirija ili književnih kanona, Bukowski je bio i ostao poglavlje za sebe, otok, samosvojan, tako običan a tako neobičan, jedan od najpopularnijih američkih pisaca 20. stoljeća, za kojim će zvona još dugo, dugo zvoniti.