Polovica duše
Carme Riera

Nakon što joj potpuni stranac preda u ruke svežanj pisama i fotografija u plavom fasciklu, a potom mu se izgubi svaki trag, protagonistica kreće u avanturu rekonstruiranja prošlosti te otkrivanja i shvaćanja vlastitoga identiteta. U težnji da napokon razjasni razasutu slagalicu svoje prošlosti, vraća se 40 godina unatrag i otkriva komplicirani odnos koji je imala sa svojom pokojnom majkom, Cecilijom Balaguer, koja je umrla 1960. kad je protagonistica imala 10 godina. Osjećaje isključenosti i otuđenosti koji su je pratili kroz život dodatno opterećuju nove tajne koje iskrsavaju u brojnim rukavcima istrage o životu Cecilije Balaguer u poslijeratnoj Barceloni. Kada se na toj povijesnoj pozornici nađe slavni francuski pisac Albert Camus, dvojbe i sumnje o identitetu protagonistice produbljuju se do krajnjih i neslućenih granica.  

Carme Riera – jedna od najmarkantnijih španjolskih književnica – ispisala je osebujan povijesni roman, unutar kojega je smjestila iskrenu, osobnu priču s natruhama detektivske napetosti. Roman je, pored rekonstruiranja poslijeratnog stanja u Barceloni, teških prilika republikanaca u egzilu, borbe protiv Francove diktature te anarhizma, isprepleten i rekuperacijom osobnog i kolektivnog sjećanja što mu daje dodatnu notu zanimljivosti. Referentnost i citatna građa ovu vrsnu prozu promiču u autentičan prikaz političkih i kulturnih prilika početkom druge polovice 20.stoljeća u Španjolskoj i Francuskoj, što figurira i kao zanimljiva kulisa za intimnu priču o osobnoj potrazi za istinom i korijenima.

Carme Riera (1948., Palma de Mallorca) istaknuta je španjolska autorica romana i eseja. Piše i kratke priče, scenarije za radio i televiziju te književne kritike. Završila je doktorski studij hispanske filologije i predaje španjolsku književnost na sveučilištu u Barceloni, a za jednu od svojih studija dobila je nagradu „Premio Extraordinario“. Članica je Povjerenstva rektora sveučilišta i voditeljica Biblioteke klasika i rariteta. Suradnica je u novinama La Vanguardia i El Pais te u časopisima Insula i Revista de Occidente. Piše i na katalonskom i na španjolskom, a njezini prijevodi vlastitih djela često izlaze u isto vrijeme. Smatra se jednom od najreprezentativnijih autorica, a njezine književne studije od iznimne su važnosti, budući da su objedinile istraživanja o španjolskoj poeziji te o ženskome pismu. Redovito je članica književnih žirija. Djela Carme Riere prevedena su na brojne jezike, uključujući grčki, ruski, nizozemski, engleski, njemački i slovački.

Njezino najpoznatije djelo, Dins el darrer blau (U posljednjem plavetnilu, 1994.), ujedno je i prvo djelo na katalonskom koje je dobilo Državnu nagradu za prozno djelo. Za taj je povijesni roman dobila niz nagrada: “Josep Pla”, “Joan Crexells”, “Lletra d'Or”, “Elio Vittorini”. Za roman Una primavera per a Domenico Guarini (Proljeće za Domenica Guarinija, 1980.) dobila je nagradu “Prudenci Bertrana”, a za esej La escuela de Barcelona (Škola u Barceloni, 1988.) nagradu “Anagrama”. Godine 1989. dobila je “Ramon Llull” nagradu za Joc de miralls (Igra zrcala, 1989.), a  2003. godine za roman Polovica duše (La meitat de l'ánima) nagradu “Sant Jordi”.                                
Carme Riera živi u Barceloni i od 2012. godine članica je Španjolske kraljevske akademije.