Aura i druge pripovijesti
Carlos Fuentes

Tri pripovijesti nastale su u različitim razdobljima Fuentesova stvaralaštva; tek naknadno ih je uvrstio u ciklus Zlo vremena. Prvi put objavljene zajedno u ovom izdanju ti biseri fantastične proze pokazuju neke od konstanti pripovjednih svjetova pisca koji je već dulje
ozbiljan kandidat za Nobelovu nagradu. U Auri (1962) Fuentes polazi od toga da umjetnost ne tumači, nego afirmira mnogostrukost zbilje. Simbol prisustva prošlosti u sadašnjosti u Auri je tajanstvena zgrada koja služi kao prizorište priče: ispod su moderne trgovine, a gore kolonijalna palača. Na gornjem katu živi dona Consuelo, udovica francuskog generala kralja Makismilijana. Arhetipska vještica služi se fizičkom ljepotom svoje dvojnice (Aure) da bi navela protagonista da sklopi dijabolični savez koji ga pretvara u reinkarnaciju umrlog generala... U Rođendanu (1969) glavni lik Jorge, uspješni arhitekt iz Londona, otkriva u zastrašujućem snu da je on zapravo reinkarnacija teologa Sigera de Brabantea umrloga u 13. stoljeću. U ovom djelu dolazi do izražaja Fuentesov snažni egzistencijalni pesimizam prema kojemu čovjek živi u dvosmislenom labirintu gdje ga proždire neumoljivo i nepovratno vrijeme. Ključna riječ u pripovijetki Daleka obitelj (1980.) jest „simetrija". Pripovjedač razgovara s likom Branlvjem koji mu priča priču, ali s pričom nasljeđuje i njezino prokletstvo. Priča je to o meksičkom arheologu, Hugu Herediji i njegovu sinu Victoru, te još o dva lika koji su im donekle simetrični, nekom Victoru Herediji i njegovu sinu Andreu koji žive u Francuskoj. U ovim pripovijestima Fuentes provlači kao Arijadninu nit teme poput reinkarnacije i inicijacije u misterij osobnosti i vremena, pa se njihovim objavljivanjem u istoj knjizi uspostavlja i intertekstualni dijalog. Kako je riječ o piscu bliskom naraštaju hrvatskih fantastičara", vjerujemo da će objavljivanje ove knjige naići na recepciju primjerenu važnosti ovoga pisca te domaćem interesu za fantastičnu prozu.