Uvod u suštinu mitologije
C. G. Jung und K. Kerényi

Ako se arhetip negdje može pronaći u čistom obliku onda je to drevna priča – mit. Utoliko je mitologija, za Junga i Kerenyija, povlašćeno mjesto potrage za onim strukturama nas duboko određuju. Ali, upozoravaju ovi veliki pisci, mitologija nam se više ne pokazuje u svojoj očiglednosti jer suvremeni je čovjek izgubio „neposrednost prema velikim stvarima duhovnog svijeta“. Svoje povjerenje suvremeni je čovjek potpuno poklonio znanosti, dakle kao vrhunske kriterije istakao je efikasnost i korist, dok se mit, koji svijet objašnjava na drugačiji način, potiskuje kao spor, naivan i nedjelotvoran. Ali sa zaboravom priča, sa zaboravom pričanja priča – i prevlašću formula koje svijet ne usložnjavaju, nego ga sažimaju – skloni smo zaboraviti i na sebe. Svojim uranjanjem u suštinu mitologije, Jung i Kerenyi suočavaju, zapravo, čovjeka sa samim sobom, i pokazuju mu ponešto zapuštene puteve kojima se, s nešto strpljenja, i dalje može lagodno kretati.

Kerenyijeve analize o „božanskoj djeci“ spadaju među najbolje radove koji su o mitologiji ikada napisani, dok je Jungova psihologija dječjeg stereotipa, rađena iz mitološke perspektive, i dalje izvor uzbudljivih tumačenja.