Dvorio sam engleskoga kralja
Bohumil Hrabal

U Hrabalovu briljantnom romanu, koji je vjerojatno kruna opusa tog iznimnoga češkog pripovjedača, pikolo ili dječak za sve - jednostavno se sjeća svega. Čini se da, posluživši kao paravan, njegov infantilni pogled na svijet Hrabalu omogućuju da bez zadrške, ironijom pa i sarkazmom, progovori o problemima češkog i općeg vremena prije, tijekom i poslije Drugog svjetskoga rata. Govoreći iz pozicije tobože nevjesta i nedorasla tumača velikih tema, primjerice o nacional-socijalističkoj ideologiji ili poslijeratnoj socijalističkoj utopiji, Hrabal je urnebesno smiješan, zapanjujuće oštar i lucidan arheolog češke svakodnevice. lako pošumljen vrlo gustim znakovima i pisan "bez kontrole" pod užeglim suncem tzv. automatskom tehnikom - reklo bi se, u ekstazi koja nalazi izlaz u govoru - put koji ćete proći stranicama ovoga romana toliko je neponovljiv i uzbuđujući da će iz temelja izmijeniti kurentan stav po kojemu je velika književnost u koncesiji dosade i trbuhozboračkog zatajivanja. Dvorio sam engleskoga kralja upravo je dokaz da lijepa književnost, pripovijedajući o svakodnevnom, može obnoviti život i tako rijetkim a prevratničkim repertoarom smijeha. Hrabal kao da nam poručuje: kada stvarnost postane nevjerojatna, a nevjerojatno stvarnošću, budite ozbiljni, bezmalo i preozbiljni - dok ne puknete od smijeha!