Dean Jokanović Toumin
Blaženka Perica, Ješa Denegri, Lorand Hegyi

Neke životne i umjetničke datosti neizbježno su utkane u pravocrtni tijek vremena, a "teritoriji izvjesni kao sudbina": činjenica da je Dean Jokanović Toumin rođeni Sarajlija, da se ondje školovao do dolaska u Zagreb, gdje 1970. kao 24-godišnjak završava petogodišnji studij slikarstva na ALU - sukcesivan je niz uobičajenih biografskih podataka koji možemo nastaviti informacijama o umjetnikovu prvom studijskom putovanju 1971. u Italiju, kamo u Milano preseljava 1975, da bi se 90-ih vratio u Zagreb, u Hrvatsku, a ne u Jugoslaviju, koja je postala "bivša", ratom razorena "balkanska tvorevina", i to nedugo nakon pada Berlinskog zida i raspada SSSR-a, kraja "blokovske podjele" i "Hladnog rata"... Biografija prestaje biti tek nizanje godina i "uobičajenih" podataka kada prelazi uske okvire legitimacije, kada dobije narativnu, u širinu razvijenu strukturu koja govori o istovre-menostima događanja na raznim paralelama i meridijanima, a svijest o vlastitom položaju, o vlastitom djelovanju upleće se u širinu te mreže, ulazi u duh vremena, pa ga istodobno i suoblikuje.
Jokanovićevu biografiju nedvojbeno određuje njegov identitet umjetnika. Tome u prilog, iako je možda samorazumljivo, treba usput spomenuti vrlo rano izražen (od roditelja potican) interes za slikanje. Nužno je međutim skrenuti pozornost na to da za Jokanovića nije nevažno da je kod prof. Đure Tiljka' "učio gledati" koji je ukazivao na Poussina, na odnos "gesta - statičnost" i na nužnost discipline. Bio je to onaj isti "poseban profesor"2 na zagrebačkoj Akademiji koji je studirao kod Maljeviča i Kandinskog; kod kojega su se obrazovale mnoge generacije umjetnika te za njih, ali i za duhovnu klimu ovog podneblja, stvaralaštvo ruske avangarde ostaje dojmljivi predmet promišljanja i predznak djelovanja u umjetnosti5.