Nikola
Blago Vukadin

Nikola” nije još samo jedan roman u nizu na temu raspada bivše Jugoslavije i rata; nema ovdje ni patosa ni žaljenja za nekim, barem prividno boljim vremenima, već ostaje samo samoća i tragična svijest o dubokoj međuprožetosti plemenski organizirane kulture kojoj je prividna modernizacija bila tek vanjska krinka.

Nikola, glavni junak koji to zapravo nije, bio je i ostao neodlučan čovjek, posve nesiguran u sebe, slab iako dobar, nemoćan usred nevremena koje nije bilo za ovakve kao što je on, prototip gubitnika kojemu nisu namijenjene teške životne utakmice.

“Vezao je Nikola osjećaj kraja uz taj ponedjeljak, uz sveprisutan miris bureka umotanog u stare novine, pomiješan sa zadahom iz Hercegovine prošvercanog duhana, dok se pospan vrtio na skučenom sjedalu starog autobusa. Kad god bi kiša onako sveobuhvatno lijevala i kakvo masno jelo zamirisalo na olovni tisak, taj osjećaj bi ga obuzimao a da nije znao ni zašto ni otkud je došao, kada će prestati i što mu slijedi.”

Blago Vukadin rođen je 1965. godine u ondašnjem Duvnu, današnjem Tomislavgradu. Djetinjstvo je proveo u Mandinu Selu, mjestu na padinama planine Ljubuše, da bi po završetku osnovne škole preselio u Zagreb. Sredinom osamdesetih godina prošloga stoljeća odlazi u Austriju, gdje završava školovanje i radi. Magistar je ekonomije i tumač za kombinaciju njemačkoga s južnoslavenskim jezicima, a pisanjem, prvenstveno poezije, bavi se od rane mladosti. Redovito objavljuje svoje tekstove u časopisu Književnost uživo te na raznim portalima Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Godine 2002. u zagrebačkoj nakladi Naša riječ objavio je zbirku pjesama pod naslovom "Pjesme" te prijevod ilustrirane i rimovane priče za djecu "Max i Moritz" poznatog njemačkog autora Wilhelma Buscha. Živi i radi u Bečkom Novom Mestu (Wiener Neustadt).