Posljednji Kafkin proces
Benjamin Balint

Posljednji Kafkin proces uzbudljiva je priča o međunarodnom pothvatu očuvanja književne ostavštine Franza Kafke. Započinje Kafkinom posljednjom uputom najboljem prijatelju Maxu Brodu: da nakon njegove smrti uništi sve njegove preostale zapise. Ali 1924. godine, kada je Kafka umro, Brod nije imao srca spaliti neobjavljena djela čovjeka kojeg je smatrao književnim genijem, čak i svecem. Naprotiv, Brod je život posvetio promicanju prijateljeva opusa i njegovu književnu ostavštinu spasio od zaborava i uništenja.

Priča o Kafkinu zagrobnom životu sama je po sebi kafkijanska. Kad je Brod 1968. godine umro u Tel Avivu, Kafkina su glavna djela bila objavljena i gotovo nepoznatog pisca preobrazila u jednog od najutjecajnijih autora moderne književnosti. Brod je svojoj tajnici predao veliki broj neobjavljenih Kafkinih rukopisa: ona je neke prodala, neke sačuvala, a većinu oporučno ostavila kćerima, koje su uporno odbijale objaviti ih. Započela je međunarodna pravna bitka kako bi se odredilo kojoj zemlji pripada Kafkina književna ostavština: Izraelu, kamo Kafka nikad nije otišao iako je to želio, ili Njemačkoj, u čijim su koncentracijskim logorima život završile tri Kafkine sestre?
Benjamin Balint slikovito i vjerno opisuje kontroverzan proces pred izraelskim sudovima – pun pravnih, etičkih i političkih nedoumica – koji je odredio sudbinu Kafkinih rukopisa. Rasvijetljen do najmanjih pojedinosti, s preciznim opisima sudionika i neočekivanim obratima, Posljednji Kafkin proces sjajan je biografski portret genijalnog književnika, poziv na ponovno čitanje njegovih knjiga, ali i priča o dvjema zemljama čije su se nacionalne opsesije traumama iz prošlosti burno sukobile pred sudom radi prisvajanja književne ostavštine jednog od velikana modernizma.

* * *

Prepirka u središtu Posljednjeg Kafkina procesa – da, prepirka, unatoč mnogim sitničavim izjavama proizišlima iz ovog slučaja – nije usredotočena ni na Kafku, ni na Kafkine želje koje se tiču sudbine desetaka tisuća stranica njegovih djela, već na nejasnoće u oporuci koju je za sobom ostavio Max Brod, nejasnoće za koje se love Izrael i Njemačka u nastojanju da se sudskim putem izbore za pravo na Kafkinu književnu ostavštinu.

– John Banville,
The Guardian


Balint u svojoj dobro utemeljenoj i jasnoj studiji predstavlja sve aspekte književnog i kulturnog pitanja Kafkine ostavštine koja je postala predmetom državnog spora u zapletu dostojnom svijeta za koji je skovan pridjev kafkijanski. Autor svjedoči i o njemačkom identitetu i propituje odnos napetosti ako se uspostavi „europski univerzalizam nasuprot izraelskom partikularizmu“.

– izv. prof. dr. sc. Milka Car Prijić,
Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu


Balintova knjiga iznimna je zbog autorova stila pisanja i teme koju obrađuje, kao i zbog niza problema na koje argumentirano i precizno upućuje. Rekonstrukcija slučaja o ostavštini jednog od najznačajnijih autora moderne književnosti zapravo je književna, kulturna i intelektualna povijesna studija o ključnim pitanjima vlasništva općenito, intelektualnog vlasništva i autorskih prava.

– prof. dr. sc. Dean Duda,
Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu

Benjamin Balint (1976.) sveučilišni je nastavnik i kulturni publicist. Studirao je filozofiju, komparativnu književnost i judaistiku. Piše za The Wall Street Journal, The Weekly Standard i Die Zeit. Književne prijevode s hebrejskog objavljuje u listu The New Yorker. Dosad je objavio pet knjiga od kojih je Posljednji Kafkin proces najpoznatija, objavljena 2018. na engleskom, a već 2019. na njemačkom, poljskom i još nekoliko jezika.