Zidne novine
Arsen Dedić

(i)lirsko podjebavanje

Naslov ove zadnje Dedićeve knjige pjesama „Zidne novine“ upućuje na transparentni i plakatno istureni poetski izričaj, a podnaslov „(I)lirsko podjebavanje“ na činjenicu da Arden ovaj put pokušava pjevati iz pozivije dosjetljivog dosjetljivčara – kalamburskog, humornog i ironijskog stava, ali ispunjen samokritičnošću i kritičnošću prema drugima. Pitka raspjevanost, ipak dedićevski kao i dosada, izbjegava margine izričito lakog stiha. (Sead Begović, Vjesnik)

Najnovija zbirka ove umjetničke gromade sadrži nepretenciozne pjesme napisane u lakom tonu, ali pune iskustva koje bode na najosjetljivijim mjestima – sažeto je opisao „Zidne novine“ Darko Glamuzina, urednik knjige. (Mašenjka Bačić, Slobodna Dalmacija)

Nakon zbirke pjesama Padova, inspirirane danima provedenim na padovskoj klinici, u njegovim novim stihovima pretežu tamniji, rezigniraniji i melankoličniji tonovi. Nostalgično se osvrčući unatrag, morat će priznati „htio sam da me vole“, no i razočarano ustanoviti „sve je ono pravo tako brzo prošlo“, jer „brzo se trošilo sve što je niklo“. Zaključak, Arsenov: „Sve što sam sakupljao sad me vodi kraju“. Heroj je umoran, kaže Arsen u jednom stihu, stoga ne preostaje nego – svoditi račune. (Maja Erceg, Makarska kronika)

Radi se o proizvodnju viška vrijednosti kao logičnoj merkantilnoj posljedici igre monopoli. Čiji se pipci protežu od festivala, preko brojnih kazališta, filmova, serija, zvučnih zapisa, uglazbljenja basana i bajki za najmlađe...(Nikola Petković, Novi list)

Arsen Dedić u književnosti i oficijelnoj kulturi htio bi biti „crnom ovcom" ili „bijelom vranom", ostati „slijepim putnikom" u književnopovijesnom vremeplovu, čak „stranputnikom" u generacijskim ili stilskim svrstavanjima.
Ipak njegov light vene ima s razlogom i teško punjenje, njegovo naizgled sasvim ležerno pisanje ima pokriće dubokih osobnih iskustava, elastičnog životnog pogleda i nagonske kreativne ritmizacije. Nakon zbirke pjesama „Padova" (i odgovarajuće bolesničko-terapijske empirije) logično je da u njegovim novim stihovima pretežu tamniji, rezigniraniji i melankoličniji tonovi.
Nostalgično se osvrćući unatrag, morat će priznati „htio sam da me vole", no i razočarano ustanoviti „sve je ono pravo tako brzo prošlo", jer „brzo se trošilo što je brzo niklo", odnosno: „sve što sam sakupljao sad me vodi kraju". „Heroj je umoran", stoga ne preostaje nego svoditi račune.
Tonko Maroević