Oceubojstvo
Arnolt Bronnen

Arnolt Bronnen je ušao u središte pozornosti kao kontroverzni pisac koji je stvorio snažne scene u kojima se miješaju erotika i nasilje, a to zorno pokazuje već njegova prva drama Vatermord (Oceubojstvo, 1920). To je dramska jednočinka koja tematizira karakteristično mjesto ekspresionističke poetike - sukob oca i sina kao sukob naraštaja, staroga i novoga, tradicionalnoga i prevratničkoga, konzervativnoga i slobodoumnoga, rigidnoga i naprednoga... onako kako su to prije Bronenna činili Sorge u Prosjaku i Hasenclever u Sinu (o njima vidjeti knj. 2 i 3 u ovoj ediciji). Sve ono što je rečeno o sukobu oca i sina u tim dramama može se prenijeti i na Bronnenovo djelo: sin je glasnogovornik novog naraštaja koji nezadovoljan aktualnim stanjem teži promjeni međuljudskih odnosa i slobodi djelovanja, pravu na vlastiti izbor i mogućnosti neuvjetovanog odlučivanja o svojoj sudbini.

U svojim najboljim i paradigmatskim izdanjima, a to zasigurno jest ova Bronennova drama, ekspresionizam u njemačkom teatru bio je iskreni pokušaj kritičkog preispitivanja društvenog i političkog položaja čovjeka i njegovog intelektualnog i emotivnog stanja.