Osumnjičeni
Antun Šoljan

Inspektor Horvat sprema se na počinak kad ga hitno pozovu na uviđaj u lokal Zvono gdje je nađen mrtav čovjek, ubijen tupim predmetom. Sumnja pada na sve koji su se u tom času zatekli na mjestu zločina. I dok Horvat, uz malu pomoć svojeg prijatelja, odvjetnika Matetića, kreće u lov na ubojicu pokušavajući kroz rašomonske iskaze osumnjičenih doći do istine, postupno se otkrivaju prljavi poslovi i izranjaju mračne tajne iz prošlosti koje svima upletenima daju motiv za ubojstvo, a pritom se u diskretnim detaljima oblikuje slika tadašnjeg Zagreba u kojem samo korak dijeli neonska svjetla velegrada od mračnih uličica i zapuštenih veža, a širokim bulevarima uz tramvaje voze seljačka zaprežna kola.

“Šoljan je volio misliti i postupati kao profesionalac, što nije podrazumijevalo samo njegov građanski status slobodnog umjetnika, nego i pripravnost da prihvati svaku moguću vrstu književnog izazova. Netko je tada – devetsto pedesetih – zaželio dobiti krimić iz pera domaćega autora pa se tako obratio i Šoljanu. A on je valjda uzvratio: ‘Ako hoćete krimić, ja ću vam isporučiti krimić, samo se prvo moramo dogovoriti o cijeni.’” — Pavao Pavličić

“Šoljanovi Osumnjičeni nisu, doduše, kako se bombastično navodi u naslovu intervjua koji je prethodio izlaženju romana u Globusu “prvi domaći kriminalistički roman”, nego prvi poslijeratni hrvatski krimić, ali iznimno važan – jer upravo s tim romanom zapravo započinje moderna tradicija i kontinuitet tog žanra u nas. Zanatski uspješan i intelektualno izazovan whodunit na tragu engleskog tipa krimića – koji se ‘sastoji u tome da se dva mozga bore tokom cijele pripovijesti’ i ‘gdje se zločin desi na početku, a rješenje je na kraju’ – Osumnjičeni nastavljaju i najvažniju tradiciju hrvatskog krimića, onu koja radnju i likove smješta u prepoznatljiv domaći milje i tako premošćuju jaz između Zagorkine Kneginje iz Petrinjske ulice te Pavličićevih i Tribusonovih kriminalističkih ciklusa. — Mario Kolar