Lično i literarno
Antun Šoljan

Šoljan je i sam, u književnokritičkoj i esejističkoj praksi – koja se uz prosudbu recentne produkcije bavila i vlastitim polazištima (Pretpostavke za komparativno proučavanje poslijeratne hrvatske poezije i njezine kritike), zasnivajući se ponajprije na teorijskome aparatu angloameričke nove kritike i na svijesti o hrvatskome jezičnome i književnome kontekstu – nastojao osloboditi književni tekst od preskriptivnoga i objasniti sustav unutrašnje logike, odgovornosti na kojoj počiva. Ovaj će temeljni pogled biti onaj koji će voditi priređivača u izboru autorovij tekstova. Pokušat će se ponuditi novi pogled u manje poznate Šoljanove tekstove, napose one koji dosad nisu objavljeni u samostalnim knjigama, nego su ostali u književnoj i stručnoj periodici. Šoljan je možda i zadnji utopist koji je vjerovao u književnost kao vrijednost, kako je to i sam isticao, pa je u skladu s tim bio istinski angažirani književnik u umjetničkom i kulturnom, a ne u političkom smislu.