Antun Branko Šimić - Izabrane pjesme
Ante Stamać

Gorio je sav, i samo je zemlja mogla ugasiti taj plamen, pisao je o prerano preminulom Antunu Branku Šimiću (1898-1925) Ivan Goran Kovačić. Premda je za života objavio samo jednu zbirku pjesama (Preobraženja, 1920), A. B. Šimić sublimirao je u svojim pjesmama krike i povike, razočaranja i zle slutnje, nade i težnje cjelokupna pjesničkog iskustva epohe, izražavajući mnoštvom inovativnih pjesničkih sredstava univerzalne vrednote ljudskog i umjetničkog opstanka. Taj preobrazitelj poezije (V. Pavletić), pobunjeni pjesnik koji se javlja i nestaje poput meteora (J. Kaštelan), objavio je za svoga kratkotrajna života - ispunjena siromaštvom i bolestima (pisao je: nesreća usrećuje onoga koji želi usrećiti čovječanstvo) - oko 170 pjesama, što u Preobraženjima što u listovima i časopisima. Ante Stamać, priređivač ovoga Matičina izdanja Šimićevih odabranih pjesama, izabrao je 96 pjesama, među njima i one antologijske, dobro znane svim odškolovanim i manje školovanim glavama, smatrajući kako u njima dominira pet tematskih središta: tijelo, žene i siromasi, Hercegovina, ljubav i Bog.