Oluja pobjede
Ante Nazor

The Storm of Victory

Oluja pobjede je fotomonografija o danima ponosa i slave koje su Hrvatima podarili hrvatski vojnici i policajci u legitimnoj i oslobodilačkoj vojno-redarstvenoj operaciji Oluja. Pobjedonosnom Olujom Hrvatska je u kolovozu 1995. stvorila uvjete za uspješan završetak iznimno nemirnog, dramatičnog i krvavog razdoblja svoje povijesti, započetog u kolovozu 1990. terorističkim djelovanjem srpskih ekstremista i oružanom pobunom Srba u Hrvatskoj, koja se od srpnja 1991. razvila u nemilosrdnu agresiju Oružanih snaga SFRJ (JNA i Teritorijalne obrane Srbije, Crne Gore i BiH) i srpskih paravojnih postrojbi na Republiku Hrvatsku.

Nepristrana, znanstvena raščlamba vjerojatno se zaključiti da operacija Oluja zbog niza problema u njezinoj pripremi i izvođenju nije bila tako besprijekorna i briljantna kako se uglavnom navodi u medijima, što je i razumljivo s obzirom na veliki broj na brzinu mobiliziranoga ljudstva u pričuvnim brigadama i domobranskim pukovnijama, koje nije bilo pripremljeno za tako zahtjevnu operaciju. No, za Hrvate je Oluja >majka svih bitaka<, a epitet >briljantna< zaslužuje već samo zbog rezultata, koji je od iznimnog, možda i presudnog značaja za sudbinu Hrvata i Hrvatske, ali i za sudbinu Bosne i Hercegovine, barem njezina zapadnog dijela: oslobađanje gotovo cjelokupnoga okupiranog teritorija Republike Hrvatske, čime su stvoreni uvjeti za uspostavu legitimne i demokratski izabrane hrvatske vlasti unutar međunarodno priznatih državnih granica Republike Hrvatske i za povratak kućama vise desetaka tisuća građana koji su u progonstvu živjeli od 1991., te deblokada zastiđene zone UN-a u Bihaću i spašavanje od sigurne smrti vise tisuća ljudi u tom gradu. Dakako, posljedica Oluje je i iseljavanje iz Hrvatske vise desetaka tisuća hrvatskih građana srpske nacionalnosti, na koje hrvatska vlast nije mogla utjecati, jer je uzrokovano beskompromisnom, bezumnom i zločinačkom politikom vodstva pobunjenih Srba u Hrvatskoj.

Osobađanje Knina 5. kolovoza 1995., zbog geopolitičkog, ali i simboličnog značaja toga hrvatskoga kraljevskog grada, zaslužilo je da se taj datum proglasi Danom zahvalnosti i pobjede u Domovinskom ratu, pa da se svake godine na taj datum diljem Lijepe naše istaknu najdraže trobojnice i proslavi pobjeda Hrvatske u tom Hrvatskoj nametnutom ratu, te da se izrazi posebna zahvalnost hrvatskim braniteljima, koji imaju mnogo razloga biti ponosni na svoje sudjelovanje u obrani i oslobađanju domovine. Dakako, toga dana s posebnim pijetetom treba se sjetiti poginulih hrvatskih branitelja, ali i svih nevinih žrtava rata, bez obzira kojoj strani su pripadali. Me|u njima su i srpski civili ubijeni nakon Oluje, čime je, kao i paljenjem kusa, bačena sjena na njezin sjaj. U danima ponosa i sjećanja treba i to napomenuti, jer je suočavanje s negativnim stranicama vlastite prošlosti preduvjet da zločin pojedinca ne pomuti čistoću ideje i cijelog događaja, odnosno da pobjednik ne postane (moralni) gubitnik.

I zbog žrtava, Hrvatska ima pravo i obvezu dostojanstveno obilježiti 5. kolovoza 1995. i vojno-redarstvenu operaciju Oluja. Posebno ima obvezu čuvati povijesnu istinu o Domovinskom ratu od nasrtaja neobjektivnih prikaza i interpretacija, kakvih smo svjedoci. Vjerujemo da je i ova fotomonografija prilog tomu. Zato zahvaljujemo svima koji su nerijetko bili izloženi smrtnoj opasnosti da bi fotoaparatom posvjedočili tijek operacije Oluja i ovjekovječili ratnike koji su zadužili Hrvatsku. Posebnu zahvalnost zaslužuju autori koji su svoje fotografije ustupili na uvid javnosti. Dakako, u ovoj fotomonografiji objavljen je samo manji dio fotografija nastalih u Oluji, a njihovi autori uglavnom su potpisani uz fotografije. S obzirom na to da je dio fotografija Centar dobio bez potpisanih autora, unaprijed se ispričavam svima čija imena nisu navedena.