Početkom devetnaestog stoljeća, negdje na pola puta između Berlina i Dessaua, smjestio se Wandernburg u koji jedne noći pristiže enigmatični Hans. Siguran je da u gradu neće ostati dulje od par noći, jer nema običaj predugo se zadržavati na jednome mjestu, ali susret s osebujnim verglašem, a kasnije i oštroumnom Sophie priječi ga u naumu da nastavi svoje putovanje.
Sophie dijeli Hansovu ljubav prema poeziji i prevođenju te se upuštaju u strastveni odnos u kojem se te dvije žudnje isprepliću poput nerasporiva sukna. Ljubav, seks, filozofska i politička misao postnapoleonske Europe dovitljivo i suvereno provlače se kroz priču o skrivenoj romansi, salonske rasprave i prijateljstvo s mudrim verglašem, a kada noć zavije grad, u radnju se uvlači i misteriozni maskirani napadač.
Andrés Neuman nakon objave "Putnika stoljeća" zasluženo je pretkazan kao jedan od nositelja književnosti 21. stoljeća. Iako smješten u turbulentno povijesno razdoblje iz kojeg će iznići suvremene ideje o emancipaciji pojedinca i ulozi države, ovaj roman nije povijesni i ne teži to biti. Za autora je povijest poput laboratorija za analizu sadašnjosti, zrcala u kojem se odražava današnji trenutak u svojoj kompleksnosti i višeznačju.
Ljepota i sveobuhvatnost ovog djela proizlaze iz mozaika likova i odnosâ, interpretacije života i umjetnosti, ali prije svega iz suptilne duhovitosti i topline koje, zahvaljujući majstorskom stilu pisanja, čine ovaj roman užitkom za sve ljubitelje književnosti i nezaobilaznom stanicom u povijesti latinoameričke književnosti.
„Dobar čitatelj u ovom će romanu pronaći nešto što postoji samo u velikoj književnosti, onoj koju pišu pravi pjesnici, onoj koja se ne boji zaći u mrak otvorenih očiju i onoj koja ne zatvara oči ni pred čim... Književnost 21. stoljeća pripada Neumanu i nekolicini njegove braće po krvi.“
Roberto Bolano
„Putnik stoljeća ne samo da cijeni čitateljevu inteligenciju, on ju štuje. Za takvo postignuće potreban je nevjerojatan talent, a Neuman ga posjeduje... Prelijep, uspio roman: koliko ambiciozan i darežljiv, toliko dirljiv i pametan.“
Juan Gabriel Vásquez, The Guardian
„Neumanov je stil pisanja poput elegantnog valcera između naoko suprotnih pojmova: uma i srca, književnosti i seksualnosti, politike i filozofije, ideja i emocija. Autor precizno opaža slabosti ljudskog stanja i istovremeno za njih gaji neprijeporno suosjećanje i razumijevanje. Rijetko se sreće roman koji tako vješto spaja poeziju, povijest, filozofiju, semantiku, politiku, triler i ljubav.“
Elif Shafak
