Arhitektura
Andrew Ballantyne

Priča o arhitekturi je možda najstarija priča o čovjeku. Ona evocira vrijeme onog dalekog i tamnog početka kada je čovjek od tajnovitog, nepoznatog beskraja svjetskog prostora (bilo pod kupolom dalekog neba ili u vidokrugu prijetećeg horizonta s one strane lokalnog prirodnog prebivališta) prvi put obilježio i ogradio fragment globalnog prostora, osvojio ga za sebe, markirao i izgradio prvo, svojom rukom i razborom građeno, pribježište; koje je potom postalo staništem; koje je potom postalo kućom; koja je potom postala nastambom; koja je potom postala gradom; koji se ustanovio kao složeni životni topos iz kojeg je nastao izgrađeni ljudski svijet. Građevina i grad postali su ekskluzivno ljudskim mjestima.

Razumjeti tu prastaru i neprekidnu ljudsku igru stanovanja i oblikovanja (od iskustva svakodnevnog vođenja života do svijeta rada, od bogoslužja do umjetničkog stvaranja, od prostora igre do prostora zabave), jednako je uzbudljiv zadatak.