Mulat
Aluísio Azevedo

Aluísio Azevedo u svom drugom romanu objavljenom 1881. godine otvoreno kritizira licemjerno društvo São Luiz de Maranhãoa i njegove najveće mane: rasizam, korumpiranost crkvenih dostojanstvenika i neobrazovanost. Sudbinaglavnog lika, mulata Raimunda, potomka Portugalca i robinje, određena je njegovim porijeklom i bojom kože. Raimundo, premda odgojen i obrazovan unajboljim školama, u provincijskoj klimi São Luiz de Maranhãoa osuđen je na propast. Nesretna ljubavna priča između Raimunda i Ane Rose izgrađena na romantičarskom nasljeđu, no s odmakom u kojem je karnalna ljubav opisana bez moraliziranja i isprepletena s realističkim opisima ambijenata, smatra se pretečom naturalizma u brazilskoj književnosti.

“Odbio sam vašu prošnju zato što ste vi… sin robinje.”

“Ja?”

“Niste bijelac! Nažalost, to je istina…”

Raimundo je problijedio. Manuel nakon kratke šutnje nastavi: “Sada vidite, prijatelju, da nije do mene to što sam vam odbio dati ruku Ane Rose nego da je zbog svega! Obitelj moje žene oduvijek je bila s tim u vezi jako savjesna, a poput nje je čitavo društvo u Maranhãou. Slažem se da je to glupost, slažem se da je to glupa predrasuda. Vi ne znate kakvo je ovdje stanje pripravnosti zbog mulata! Nikada mi ne bi oprostili taj brak a i da bi se ostvario morao bih prekršiti obećanje koje sam dao punici - da ću unuku dati bijelcu, Portugalcu ili izravnom portugalskom potomku!"

LUÍSIO TANCREDO GONÇALVES AZEVEDO(1857. − 1913.) bio je brazilski književnik, klasik brazilske književnosti. Nakon završene srednje škole u rodnom gradu São Luís doMaranhão, 1876. odlazi u Rio de Janeiro gdje se zaposlio kao karikaturist u uredništvima raznih političkih i humorističkih listova. Od 1880. do 1895. bio je profesionalni književnik, zatim je ušao u diplomaciju i bio je konzul u raznim zemljama Južne Amerike, Europe i Azije te je prestao pisati. Napisao je niz romana, pripovijedaka, kronika, drama i komedija. Prvo njegovo djelo, roman Ženska suza(Uma Lágrima de Mulher, 1880.) napisano je u romantičarskom ozračju. Godinu dana poslije objavljuje roman Mulat(O Mulato, 1881.) u kojem je prikazao okrutnu sliku rasnih predrasuda u tadašnjem brazilskom društvu. Tim se romanom priklonio revolucionarnom pokoljenju realista. Knjiga je izazvala skandal i postigla velik uspjeh. Nastavlja s objavljivanjem romana ukojima je secirao život nižih slojeva u Riju: Pansion(Casa dePensão, 1884.), Čovjek(O Homem, 1887.), Sova(O Coruja, 1889.),Košnica(O Cortiço, 1890.) i Knjiga jedne svekrve(O Livro de UmaSogra, 1895.). U romanu Pansion riječ je o provincijalcu koji se zapleće u zamke velegrada i propada u pokvarenoj gradskoj sredini.U romanu Košnica sve vrvi i vrije od crnih slika gradske sirotinje koja živi životom nedostojnim čovjeka, životom nagona i pohlepe za novcem. Glavnina Azevedovih romana naturalistička su djela ukojima se minuciozno otkrivaju duboke rane društva, razotkrivaju sredine pune užasa i optužaba. Azevedo je vrsno analizirao brazilsko društvo Drugoga Carstva i Rio de Janeira u posljednjoj četvrtini 19.stoljeća. Glavni je predstavnik brazilskoga naturalizma.