Pletenica moje bake
Alina Bronsky

Nakon Rose iz romana Najljuća jela tatarske kuhinje i Dunje iz Posljednje ljubavi babe Dunje, Alina Bronsky u novom romanu predstavlja Margaritu Ivanovnu, još jednu junakinju veću od života.

Maks živi s bakom Margaritom i djedom Čingizom u domu za izbjeglice u malom njemačkom gradu, kamo su došli iz Rusije u potrazi za boljim životom. No zastrašujuće nametljiva, tvrdoglava, egocentrična i netaktična Maksova baka uopće nije zadovoljna time kako su stvari organizirane u Njemačkoj: ona nalazi da su njemački liječnici i učitelji nesposobni, hrana nezdrava, a Nijemci narod kojem ne treba vjerovati. U očima svoje bake Maks je nesposoban za normalan život i u fizičkom i u mentalnom smislu – baka time opravdava pretjeranu brigu o njemu koja mu više šteti nego koristi, tim prije što je Maks zapravo izrazito bistar i pametan dječak, sposoban nositi se s ludostima odraslih – između ostalog i s posljedicama ljubavnog trokuta, kad Maksov djed izgubi glavu za Ninom, susjedom iz doma za izbjeglice.

Pletenica moje bake roman je o ženi koja pokušava postati ravnopravni član društva koje joj izmiče, o muškarcu koji može kontrolirati sve osim vlastitih emocija i o dječaku koji se pokušava snaći sučen s ludostima odraslih, kao jedini razumni sudionik obiteljske tragikomedije. Alina Bronsky bez ustručavanja dovodi u pitanje ljubav kao glavni preduvjet partnerske i obiteljske sreće, shvaćajući da u usko povezanoj i kompleksnoj mreži srodstva na sreću i zadovoljstvo utječu i mnogi drugi faktori.

„Prožet crnim humorom, na trenutke ciničan, roman Pletenica moje bake izrazito je čitak, bogat dijalozima i jako zabavan.“ - The Huffington Post

Alina Bronsky piše o disfunkcionalnim obiteljskim odnosima s jetkim humorom, sjajnim osjećajem za dijalog i širokim srcem koje oprašta ljudske slabosti. Iako Maksova baka podsjeća na krajnje neugodnu i nametljivu Rosu iz Najljućih jela tatarske kuhinje, ovo je ipak nešto nježniji i dirljiviji obiteljski portret. Autorica ovu obiteljsku priču donosi kroz perspektivu dječaka Maksa, koji će naposljetku shvatiti da upitni postupci ljudi mogu često biti motivirani tugom i životnim razočarenjem.

Alina Bronsky pseudonim je autorice rođene 1978. godine u ruskom Jekaterinburgu. S trinaest godina preselila se u Njemačku gdje živi i danas. Njezin debitantski roman Scherbenpark nominiran je za jednu od najprestižnijih europskih nagrada, Ingeborg Bachmann, i za nagradu German Young Adult Literary Prize. Drugi roman, Najljuća jela tatarske kuhinje, nominiran je za nagradu Deutscher Buchpreis i 2011. za nagradu Literaturpreis des Kulturkreises der deutschen Wirtschaft te je preveden na više od dvadeset jezika. Prema izboru The Wall Street Journala i The Huffington Posta izabran je kao jedna od deset najboljih knjiga 2011. godine. Romane izašle nakon toga, Just Call Me Superhero i Posljednja ljubav babe Dunje, publika i književna kritika prihvatile su jednako oduševljeno kao i njihove prethodnike.