Najljuća jela tatarske kuhinje
Alina Bronsky

Priča o tri nezaboravne žene čije su sudbine isprepletene i povezane obiteljskom dinamikom koja je naizmjence urnebesno smiješna i tragična.

Glavna junakinja Rosa Ahmetovna krajnje je egocentrična, nametljiva, netaktična, prepredena i probitačna naratorica u ovoj urnebesnoj obiteljskoj sagi autorice hvaljenog romana Scherbenpark Aline Bronsky. Kad otkrije da je njezina sedamnaestogodišnja kći, „glupa Sulfija“, trudna, i da je otac djeteta nepoznat, ona ne preže ni pred čim u nastojanju da izazove pobačaj, koristeći se različitim „narodnim receptima“ za takve slučajeve. No unatoč svim pokušajima njezin naum se izjalovi i Sulfija u Sovjetskom centru za porode br 134 rađa kćerčicu Aminat koja je, na Rosino golemo iznenađenje i veselje, „prava Tatarka“ kao i njezina baka. Dok Rosin muž Kalganov dangubi u parku hraneći golubove i razmišljajući o smrti, Rosa se upušta u epsku bitku da otme Aminat od Sulfije, koju smatra žalosno nesposobnom majkom.

Kad Aminat malo poodraste i pretvori se u divlju i samovoljnu tinejdžericu zapne za oko ljigavom njemačkom autoru kuharica koji istražuje tatarsku kuhinju, a Rosa njegovu neprimjerenu naklonost prema njezinoj maloljetnoj unuci iskoristi da sklopi s njim dogovor koji će trima ženama iz obitelji Ahmetov omogućiti bijeg od sumornog i teškog života u Sovjetskom Savezu. No čim se nađu na Zapadu disfunkcionalne spone koje povezuju majku, kćer i unuku počinju pucati.

Alina Bronsky rođena je u Jekaterinburgu, industrijskom gradu u podnožju Urala. U Njemačku se preselila s trinaest godina. Njezin prvi roman, Scherbenpark, nominiran je za jednu od najprestižnijih europskih nagrada – Nagradu Ingeborg Bachmann. Drugi roman, Najljuća jela tatarske kuhinje, nominiran je za nagradu Deutscher Buchpreis te 2011. za nagradu Literaturpreis des Kulturkreises der deutschen Wirtschaft te preveden na dvadesetak jezika.