"Život djevojaka i žena" mnogi smatraju jedinim romanom kraljice priča – kanadske nobelovke Alice Munro. Glavna junakinja, djevojčica Del Jordan, živi na očevoj farmi za uzgoj lisica gdje s bratom i bizarnim susjedima otkriva fantastičnu prirodu kojom je okružena. Zbog školovanja odlazi s majkom u obližnji gradić, upoznaje prijateljicu Naomi s kojom dijeli sve frustracije djevojačkog odrastanja.
Iznimno znatiželjna, toliko neobična u običnom gradiću, promatra svijet oko sebe, prvu tjelesnost, ljubav, odnose među ljudima, rođenje i smrt. Uz nonkonformističnu majku, prodavačicu enciklopedija po bespućima kanadske provincije koja je upućuje da beskompromisno zakorači u život, Del Jordan svojim duhovitim i lucidnim razmišljanjima nagoni čitatelja da se s nježnošću i smiješkom sjeti i vlastita odrastanja.
"Te godine kad sam napisala 'Život djevojaka i žena' bila sam preko svake mjere produktivna. Brinula sam o četvero djece, troje mojih i još jednoj njihovoj prijateljici koja je te godine živjela s nama, i radila sam u knjižari dva dana tjedno. Običavala sam pisati do jedan u noći i onda ustati u šest ujutro. Sjećam se da sam mislila – ako umrem, ako dobijem srčani...? Imala sam samo 39 godina, a tako sam razmišljala; zatim sam zaključila – pa što?, već sam dovoljno napisala, moći će se objaviti. Bila je to očajnička trka."
Iz intervjua časopisu The Paris Review
Munro ima nepogrešiv talent da otkrije izvanredno u običnom.
Newsweek
Majstorstvo dobitnice Nobelove nagrade vidljivo je već i u ovom portretu života u kanadskom gradiću.
Guardian
Poznaje nas bolje nego što mi poznajemo sami sebe.
Washington Times
Alice Munro (1931.) rođena je u Winghamu (Ontario) u Kanadi. Već kao studentica počinje objavljivati kratke priče po časopisima, a 1968. godine dobiva svoju prvu nagradu za zbirku priča "Dance of the Happy Shades". To će joj biti prva od ukupno tri osvojene Guvernerove nagrade. 1971. objavljuje svoju drugu knjigu "Život djevojaka i žena" koju mnogi kritičari smatraju i njenim jedinim romanom.
Dvostruka je dobitnica važne Gillerove nagrade – 1998. godine za zbirku "The Love of a Good Woman" i 2004. za "Runaway", zbirku koja je dobila i Commonwealth Writers Prize (2005.). 2009. Alice Munro nagrađena je prestižnom nagradom Man Booker International za životno djelo, a 2013. i Nobelovom nagradom za književnost kao "majstorica suvremene pripovijetke".
Objavila je 14 zbirki priča i slovi za jednu od najboljih kanadskih književnica uopće. Zbirku "Služba, družba, prošnja, ljubav, brak" hrvatska je kritika 2011. godine proglasila literarnim otkrićem, a iste je godine nagrađena i Nagradom Kiklop za najbolju stranu prozu. Te je godine i prevoditeljica Maja Šoljan nagrađena godišnjom nagradom Josip Tabak Društva hrvatskih književnih prevodilaca za najbolji prozni prijevod te Kiklopom za najbolji prijevod. Zbirka "Previše sreće" prevedena je i objavljena 2012. godine i također je nagrađena Kiklopom za najbolju stranu prozu 2013. godine.
