Nadmužjak
Alfred Jarry

Alfred Jarry, autor slavnoga Kralja Ubua, rodio se na blagdan Male Gospe 1873. Djetinjstvo i srednjoškolske dane proveo je u Bretanji, da bi se kasnije preselio u Pariz. Osim literature zanimao ga je i sport: iskazao se, štoviše, kao vrstan ribić, veslač, mačevalac i biciklist. Godine 1896. vozio je najnoviji model veoma brzog i elegantnog bicikla "Clément luxe". Pisao je, kao što je i živio, strastveno, ubojito i nepredvidljivo.
Središnje mjesto u autorovu proznome opusu svakako zauzima djelo Junačka djela i mišljenja doktora Faustrolla, patafizičara, neoznanstveni roman {Gestes et Opinions du docteur Faustroll» pataphysicien, roman néo-scientifique, 1898), dok je možda "naj-otkačenije" Nadmužjak, moderni roman (Le Surmale, roman moderne, 1902). Koristeći se svojim prepoznatljivim načinima izražavanja, provokacijom i groteskom, Jarry u potonjemu govori
o ljubavi kao čisto mehaničkoj pojavi i ljudskom tijelu kao stroju. Stvarni ili izmišljeni, strojevi lete, jure, prijete, nalikuju ljudima, ali i ljudi se pretvaraju u njih, u humorom začinjenom tekstu koji i kada nedvojbeno upućuje na vezu Erosa i Thanatosa zadržava svoj razigrani, ludički ton čak u toj mjeri da ga se ne može lako pohvatati, da djeluje nepovezano i vragolasto, apsurdno i nevjerojatno, upravo onako kako su suvremenici doživljavali i samog Jarrvja. U romanu se lako mogu uočiti autorova opsjednutost znanošću i fantazijom, ali i prepoznati neke njegove vještine: vratolomije s pištoljem i biciklizam. Kao i Faustroll, i "nadmužjak" André Marcueil utjelovljuje zamisao o granicama ljudskih mogućnosti, o želji da ih se neprestano nadmašuje i tako ono moguće sve više približava onom nemogućem izazivajući i oslobađajući neslućenu energiju koja je u nama i u svemiru. Kao priča koja izdiže ljudsku izdržljivost do kulta, Nadmužjak spaja želju za beskrajnim i beskrajnost želje: djelo svojim radikalizmom na temu seksualne predoziranosti najavljuje suvremena pornografska odstupanja, ali i brojne druge teme što ih ovaj provokativni pisac, ljubitelj jezičnih iskrivljenja i eliptičnog izraza, naoko nasumice i nesuvislo nabacuje.
Alfred Jarry umro je razoren alkoholom i tuberkulozom u dobi od samo trideset četiri godine, na dan Svih svetih 1907.