Progon
Alessandro Piperno

Rim osamdesetih, doba Bettina Craxija, prvoga socijalističkog premijera u povijesti Republike Italije.

Tema je teška, mučna, etički problematična i prepuna zamki: Leo Pontecorvo, vrstan dječji onkolog, potomak imućne židovske obitelji, živi sa suprugom Rachel i sinovima Samuelom (12) i Filippom (14) u luksuznoj vili u okolici Rima, četvrti koju nastanjuju slavna imena političkog i društvenog života prijestolnice. Idilu jednog dana dramatično prekida bombastična vijest ispaljena s TV dnevnika u vrijeme večere: Leo je optužen za napastovanje 12-godišnje djevojčice, s kojom je pak u vezi njegov stariji sin.

Počinje kalvarija bez izlaza: dok medijski napadi pljušte, Lea napuštaju obitelj, prijatelji, kolege, a on sam, premda je nedužan, ne zna se nositi s optužbama te upada u laži, poluistine i naposljetku u medijsko-pravnu zamku iz koje ga ne uspijeva izvući ni najbolji rimski odvjetnik.

Drzak, duhovit, provokativan, Piperno je prije svega pasionirani promatrač stvarnosti, njenih paradoksa i njenih dvoznačnosti. Le Monde

Pipernov razgranati, pomalo starinski način pripovijedanja možda nije za svačiji ukus, no čitatelj koji uloži malo više truda, otkrit će roman koji će mu zbog tjeskobe i prodornosti kojom je prožet te šokantnog slijeda događaja dugo ostati u sjećanju. Focus

***

Alessandro Piperno (Rim, 1972.) diplomirao je francusku književnost na rimskom sveučilištu Tor Vergata, gdje danas i predaje. Godine 2000. objavljuje kontroverzni kritički esej o Marcelu Proustu, Proust antiebreo (Proust antižidov). Prvi roman Con le peggiori intenzioni (S najgorim namjerama) objavljuje 2005. godine, i dobiva nagradu Viareggio i nagradu Campiello za najbolji prvi roman. Djelo izaziva polemike zbog beskompromisnog oslikavanja rimske židovske buržoazije i talijanske zlatne mladeži, a autor ga definira kao neku vrstu Portnoya, referirajući se na svoju bliskost s Philipom Rothom.

Progon (Persecuzione) objavljuje 2010. godine - još provokativniji roman koji se temelji na optužbi za napastovanje i koji u Francuskoj 2011. ulazi u finale značajne nagrade Femina za najbolji strani roman. To je djelo ujedno prvi svezak diptiha Prijateljska vatra sjećanja (Il fuoco amico dei ricordi) – obiteljska saga koralnih dimenzija, iznimne narativne snage i beskompromisna pogleda na suvremenu inačicu ljudske komedije. Inseparabili (Nerazdvojni) objavljuje 2012. godine, drugi dio diptiha koji autoru donosi najprestižniju talijansku književnu nagradu Strega.