Ženarnik
Aleksandar Tišma

Seksualnost u romanu "Ženarnik" je u najvećoj mjeri povezana sa scenama raznovrsnog nasilja i sa sadističkim oblicima strasti. Pisac je uronio u svijet arhaične, prvobitne zajednice kako bi u njoj prepoznao istinsku ljudsku prirodu opsjednutu tjelesnošću i seksualnošću, nagonom za moći i vladanjem ljudima, kao i prije svega sadističkim opsesijama. U poetičkom smislu valja konstatirati kako je Tišma sačinio istinski roman desadovskog tipa, jedan od najizrazitijih te vrste u srpskoj književnosti. Ako je u najvećem i najboljem segmentu Tišminog opusa očigledna piščeva potreba otkrivanja čovjekove strasti usmjerene ka razaranju normi i činjenju prekršaja, onda se ta mračna potreba onog destruktivnog dijela ljudskoga bića veoma jasno iskazala i u romanu "Ženarnik". Ratna situacija ili logorski ambijent, kao povlašćeni kronotop Tišmine proze, dobio je na taj način svojevrsnu mitsko povijesnu dopunu kakvu veliki srpski pisac nije do sada iskušavao.