Ide dažd
Agustín Yáñez Delgadillo

Radnja romana "Ide dažd" smještena je u zabačenom selu meksičke zapadne države Jalisco na početku 20. stoljeća kada ruralnim životom još upravljaju tradicionalni obrasci, a stanovništvo se kreće u liturgijskom ciklusu godine. Cijela plejada živih likova, počevši od župnika i njegovih vikara, mjesnih političkih moćnika, zemljoposjednika, zakupaca, mladih emigranata u SAD, djevojaka u proljeću života u kojima se budi želja, sjajno psihološki profiliranih i povezanih u cjelinu radnje sigurnom pripovjedačevom rukom, bit će ubačena u vrtlog revolucije koji prijeti selu i tradicionalnom životu. 

Čitatelj je vještim narativnim postupkom uvučen u tipične prostore jednostavnih kuća stroge arhitekture, crkve i njezina atrija, Kuće duhovnih vježbi, kolonijalnih kala, kojima se suprotstavlja tek nagoviještena modernistička arhitektura Grada Meksika i jednog novog svijeta u izgradnji.

Ovaj klasik meksičke književnosti, umnogome prvi moderni meksički roman, donosi veliku temu, aktualnu i danas, sukoba dvaju svjetova, onoga tradicionalnoga i katoličkoga s jedne strane i modernoga i sekularnoga s druge. Pri tome se vaga pripovjedačevih simpatija često naginje na onu prvu, tradicijsku stranu, iako je možda, kao i čitatelj, svjestan neminovnosti oluje koja dolazi – dažda koji se sprema pasti – Meksičke revolucije i novína koje će iz temelja izmijeniti baštinjene obrasce života.

Agustín Yáñez Delgadillo (Guadalajara, Jalisco, 1904. – Grad Meksiko, 1980.) bio je meksički pripovjedač, esejist, prosvjetar i političar. Školovao se za odvjetnika, da bi početkom 50-ih magistrirao filozofiju. Njegovo najznamenitije djelo “Al filo del agua” (Ide dažd, 1947.) književna kritika drži pretečom modernog meksičkog romana jer usvaja narativne i stilske tehničke novine iz onodobne europske i američke književnosti. Yáñez je uz književni i prosvjetni rad obnašao i važne dužnosti u kulturnom i političkom životu Meksika kao guverner države Jalisco između 1953. i 1959. i tajnik za prosvjetu Meksika pod vladom Gustava Díaza Ordaza. Bio je aktivan i na najvećem meksičkom sveučilištu UNAM-u. Među njegovim najpoznatijim djelima su i “La tierra pródiga” (Darežljiva zemlja, 1960.), “Las tierras flacas” (Mršave zemlje, 1962.), “Ojerosa y pintada” (Našminkana s podočnjacima, 1960.), “Tres cuentos” (Tri priče, 1964.) i “Las vueltas del tiempo” (Okuke vremena, 1975.). Godine 1973. dobio je Državnu nagradu za književnost.