Predsjedničke misli
Abraham Lincoln

Mitski ugled koji Abraham Lincoln uživa u američkoj kolektivnoj svijesti upravo je toliki koliko je veliko nepoznavanje činjenica iz Lincolnova života u Europi, a posebice u Hrvatskoj. U ispravljanju tih „rupa u znanju" zacijelo će pripomoći i veliki biografski spektakl Stevena Spielberga, a na jedan drugačiji, zasigurno i dublji i trajniji način, i ova zgodno koncipirana knjižica Lincolnovih misli i misli o Lincolnu.
Bez poznavanja Lincolnova života i djela nema, naime, ni potpunog razumijevanja cijele američke kulture, a što se podjednako odnosi kako na američku političku povijest, tako i na američku umjetnost, uključujući i njene najpopularnije oblike – film, glazbu, strip...
Lincoln za Sjedinjene Države nije (samo) ono što je Garibaldi za Italiju, Napoleon za Francusku ili Atatürk za Tursku: Lincoln je za Amerikance i puno veća figura. Najbolje se to odražava u pjesmama uvrštenima u ovu knjigu, a koje potpisuju istinski klasici američke (i svjetske) književnosti Walt Whitman i Herman Melville.Za Whitmana je Lincoln neupitni vođa, »kapetan« nacije koji tragično pogiba nakon što je, nakon epskog putovanja, već doveo brod u sigurnu luku. Melville ide i znatno dalje: vežući se uz činjenicu da je Lincoln ubijen na Veliki petak (simbolika je još naglašenija u našem prijevodu: Muke Božje bje taj dan), autor Moby Dicka svog junaka, »mučenika«, što zbog njegovih zasluga i vrlina (u prvom redu vrline opraštanja), što zbog izdajničke ruke od koje je stradao, neskriveno uspoređuje sa samim Isusom.
Nadalje, prisjetimo se monumentalnosti Lincoln Memoriala u Washingtonu, golemoga neoklasicističkog spomenika, tog novovjekog Partenona, ili bolje rečeno: Panteona, u kojemu titanski predsjednikov kameni lik sjedi – jedan, jedinstven i iznad svih – upravo poput Zeusa na Olimpu. Nije, dakle, neobično što je od sve četvorice velikih predsjednika čiji su likovi isklesani u planini Rushmore (ostala trojica su Washington, Jefferson i Roosevelt) jedino Lincoln doživio zaseban spomenik usporedivih proporcija, i to u gradu koji nosi ime Georgea Washingtona, a u kojemu – nema sličnog spomenika Washingtonu. Ultimativno je to svjedočanstvo Lincolnova značenja za povijest SAD-a. Ali i ne samo to: snaga koja izbija iz tog spomenika povezana je i s jednom od brojnih Lincolnovih karakteristika s kojima smo mi izvan SAD-a (bili) slabo upoznati, a koje za Amerikance predstavljaju »opća mjesta«. Iako njegove crno-bijele fotografije možda i ne odaju takav dojam, Lincoln je važio za jednog od fizički najsnažnijih ljudi svoga doba. Zabavno je stoga prepoznavati kada se u filmovima fizička snaga nekog lika uspoređuje ne s, recimo, Herkulovom, nego s Lincolnovom, a koji kontekst ostaje nejasan ako ne znamo navedeni podatak ...

Koliko je taj status, iako nedvojbeno katkad i pretjeran, sukladan stvarnim Lincolnovim dometima, najlakše ćemo utvrditi čitajući ove njegove misli. To su pravi dokazi istinske Lincolnove veličine, dokazi koji se opiru bilo kakvoj mitologizaciji upravo stoga što im mitologizacija nije ni potrebna, jer su bezvremeni i uvijek aktualni. Lincolnove misli predstavljaju temelj suvremene demokracije, shvaćanja slobode i ideje jednakopravnosti za sve ljude bez obzira na rasne i druge razlike.
Neke od tih misli – na primjer: »Želja za radom tako je rijetka vrlina da je treba ohrabrivati« – hrvatskom će se čitatelju zasigurno učiniti toliko aktualnima da će mu izmamiti i nesputan smiješak, vjerojatno i gorkog prizvuka, što i nije neobično u zemlji koja možda jest doživjela svog Washingtona, ali svog Lincolna na žalost još nije, a kad će, ne zna se.

Denis Peričić