Bioetički orijentiri za novu epohu
Vladimir Jelkić

Tekstovi objavljeni u ovoj knjizi nastali su u duljem vremenskom razdoblju zbog čega je logično očekivati tematsku raznolikost i određene promjene u mojim stavovima o pojedinim problemima o kojima pišem. Unatoč tome, nije mi bio problem složiti ih u tematske cjeline i to tako da su, po mojem mišljenju, te cjeline misaono povezane pokušajem filozofskog utemeljenja nekih od temeljnih pojmova integrativne bioetike i to u njihovoj povezanosti s pitanjima filozofije povijesti. Dakle, nisam se fokusirao na rasprave o pojedinim »klasičnim« bioetičkim problemima, nego sam analizirao povijesni i filozofski kontekst iz kojega su aktualne bioetičke rasprave proizašle ili naprosto trebaju filozofsko utemeljenje. Izvanjski okvir, odnosno poveznica većine tekstova je ta što su nastali tijekom rada na znanstvenom projektu »Bioetika i filozofija povijesti« kojega sam bio voditelj. Projekt je imao za cilj istražiti na koji je način u filozofskom smislu nastala znanost, kako je ona u novom vijeku, zajedno s tehnikom, postala određujuća za svjetskopovijesna zbivanja i koje su konzekvence toga u suvremenosti. Namjera mije bila iz dvije perspektive – filozofskopovijesne i bioetičke – pokazati koji su uzroci i posljedice mijenjanja čovjekova odnosa spram prirode i rasta čovjekove moći nad prirodom. Od Aristotelova shvaćanja o božanskom temelju znanosti, koja nema svrhe izvan sebe same, preko Baconova programa obnove znanosti kroz određivanje novog cilja (moć nad prirodom) i nove znanstvene metode, do Horkheimerova i Adomova ukazivanja na granice prosvjetiteljstva i nužnost odbacivanja programa gospodstva nad prirodom, ukazujem na nužnost promjene paradigme znanosti i njene primjene u izmijenjenim svjetsko- povijesnim okolnostima, te na potrebu njenog uklapanja u jedno drugačije i šire shvaćanje znanja (orijentacijsko umjesto uporabnog ili tehničkog znanja) koje će biti usmjereno na osmišljavanje nove svjetskopovijesne epohe.