Fuko : kao mislilac i kao čovek
Paul Veyne

Ne, Foucault nije bio strukturalistički mislilac, ne, ne pripada ni izvjesnoj „misli 1968.“; nije bio ni relativist, historicist, niti je u svemu pronalazio miris ideologije. On je, po vlastitom priznanju, bio skeptičan mislilac, koji je vjerovao samo u istinitost činjenica, bezbrojnih povijesnih činjenica koje ispunjavaju sve stranice njegovih knjiga, a nikada u istinitost općih ideja, što je rijetkost u ovom stoljeću. Jer nije prihvaćao nikakva transcendentna načela kao temelj istine. No, zbog toga nije bio nihilist: uviđao je postojanje ljudske slobode (ta riječ se može pročitati u njegovim tekstovima) i nije mislio da je, čak i kad je postavljen kao učenje o „raščaravanju“, gubitak svakog metafizičkog ili religijskog utemeljenja ikada spriječio tu slobodu da ima uvjerenja, nade, negodovanja, pobune, već je smatrao pogrešnim i bespotrebnim da se prepire o svojim borbama, da raspravlja o svojim negodovanjima, da uopćava… Nije on bio neprijatelj čovjeka i ljudskog subjekta kao što se mislilo; jednostavno je procjenjivao da taj subjekt ne može skinuti s neba neku apsolutnu istinu već da može samo reagirati na istine i stvarnosti svoga doba ili odgovarati na njih na inovativan način.