Suđenje Josifu Brodskom
Frida Vigdorova

U ovoj knjizi, koja neodoljivo podsjeća na onu pod naslovom Apologia Sokratis, čitaocu na uvid stavljamo književnu paskvilu koja je pokrenula lavinu i hajku na Brodskog, njegovo pismo uredniku novina Večernji Lenjingrad, zapisnik sa suđenja koji je sačinila Frida Vigdorova, neke reakcije suvremenika, njegovo pismo Brežnjevu na dan kad je morao emigrirati i poeziju koja je, u stvari, oduvijek i bila njegovo glavno uporište, pribježište i duhovna spona sa ruskim jezikom.

Zapisnik Fride Vigdorove postao je jedan od prvih samizdata koji su se tada u Rusiji upravo pojavljivali i silno širili. Suđenje je pročitalo na hiljade ljudi u zemlji, a stenogram se nekako prelio i preko granica i zapljusnuo Zapad. Upravo je taj stenogram i preokrenuo sudbinu Josifa Brodskog.

Brodski je, kako to sâm često podvlači, imao sreće u nesreći. Bio je protjeran u duhovni raj – u maternji ruski jezik! Pridružio se pjesnicima srebrnog vijeka ruske poezije i pomogao Anatoliju Streljanom da zaključi: „Ako išta pred Bogom može opravdati dvadeseti vijek – onda je to ruska poezija.”