Kritika čistoga uma
Immanuel Kant

Kako se meni čini, za čitaoca bi moglo biti dovoljno privlačno da svoj trud sjedini s trudom piščevim, ako namjerava jedno veliko i važno djelo posve i trajno dovršiti prema predloženome nacrtu. Metafizika je, dakle, prema pojmovima koje ćemo ovdje dati o njoj, jedina od svih znanosti koja sebi smije obećavati takvo dovršenje, i to za kratko vrijeme, a potrebno je za to samo malo, ali ujedinjenoga truda. (…) Jer ona nije ništa drugo nego sustavno sređen inventar svih naših posjeda pomoću čistoga uma. Ovdje nam ništa ne može izmaknuti, jer ono što um proizvede posve iz samoga sebe ne može se sakriti, nego to sam um dovodi na svjetlo, čim se samo otkrilo zajedničko načelo toga. Potpuno jedinstvo ove vrste spoznaja, i to spoznaja iz samih čistih pojmova, a da ništa od iskustva ili samo i od posebnoga zora, koji bi imao voditi do određenog iskustva, nimalo ne može utjecati na nju, da je proširi ili poveća, čini tu bezuvjetnu potpunost ne samo mogućom, nego i nužnom. Tecum habita et moris, quam sit tibi curta supellex. (Obazri se u svome vlastitom domu, pa ćeš vidjeti, kako je jednostavan tvoj inventar.)
– Immanuel Kant

Kritika čistoga uma tako je, poput nekih kaznenih djela, ono koje ne zastarijeva jer ljudski crimen izražen zahtjevima razuma i uma za prekoračenjem granica vlastite spoznaje nikad nije zastario. Stoga je zadaća Kritike iznova i neprestano buditi svijest o pomirenju svijeta i mišljenja, iskustva i razuma, uma i njegovih ideja s razumom i njegovim kategorijama – riječju, u pomirenju “uma sa samim sobom”.
– Goran Sunajko