Ima li smisla penjati se na planinu, a nikada ne dospjeti na vrh?
U najboljoj tradiciji velike literature o prirodi i putovanjima, Paolo Cognetti pripovijeda o svome lutanju malim Tibetom, udaljenom nepalskom regijom Dolpo, na koje se 2017. godine otisnuo tragom kultne knjige "Snježni leopard" Petera Matthiessena.
Čovjek na kraju četrdesete godine života, mitska zemlja izgubljena u vremenu, kretanje bez zadanog cilja, doline umjesto vrhova i kruženje umjesto osvajanja – i u ovom nas djelu proslavljeni autor romana "Osam planina" istodobno vodi na dvije potrage nadahnute planinom – na putovanje prostorom i putovanje duhom.
Uz Remigia, prijatelja iz djetinjstva, koji nikada nije napustio Alpe, i Nicolu, slikara kojeg je upoznao nedavno, u pratnji grupice šutljivih šerpa, pripovjedač pokušava otkriti nov način hodanja i promatranja, doživjeti posljednju izvornu planinu, prije nego što je zauvijek nestane. Predivno napisan i opremljen autorovim crtežima s puta, "A nikad na vrhu" Paola Cognettija dnevnik je putovanja Himalajom koje se pred našim očima pretvara u put samospoznaje.
“Uspinjali smo se i silazili, napredovali sto ili dvjesto metara, da bismo potom opet zaostali. Tjednima nismo činili ništa drugo: prema mojim proračunima, zacijelo smo propješačili tristo kilometara zračne linije, ali visinska razlika tih beskrajnih uspona i padova, a time i stvarna dužina puta nisu se mogle izračunati. Pomislio sam da se Himalaja, jednako kao Sete, opire našim izmjerama. Primijetio sam da se već u riječima napredovati i zaostati krije neki posve zapadnjački ekonomski smisao odlaska u planine, u kojem su visina i udaljenost kapital koji akumuliramo vlastitim trudom, a uopće nam nije drago tratiti ulaganje. Učinilo mi se da čujem Peterov glas: promijeni riječi, govorio mi je. Promijeni način razmišljanja. Tko je vidio planinu Kailas s netaknuta vrha Kristalne planine? Odgovor potraži u tim usponima i padovima: budući da ćeš zaostati svaki put kad pomisliš da si napredovao, nauči da je staza mnogo dragocjenija od vrha. Pronađi smisao u svakom koraku.”
Paolo Cognetti rođen je 1978. u Milanu, jedan je od najčitanijih i najzanimljivijih suvremenih talijanskih pisaca. Dio godine provodi u svojoj kolibi u talijanskim Alpama negdje na visini od 2000 metara. Autor je ultimativnog talijanskog bestselera "Osam planina" za koji je 2017. dobio najvažniju talijansku književnu nagradu Strega, za isti roman osvojio je i prestižnu francusku nagradu Médicis za prevedenu knjigu. "Osam planina" bio je cijelu godinu na vrhu ljestvice bestselera u Italiji, te najprodavanija prevedena knjiga u nizu zemalja uključujući Francusku i Nizozemsku, za roman su prava kupljena za više od četrdeset zemalja.
Autor je nagrađivanih knjiga priča "Manuale per ragazze di successo" (Priručnik za uspješne djevojke), 2004. i "Una cosa piccola che sta per esplodere" (Sitnica koja se sprema eksplodirati), 2007., romana "Sofia se uvijek odijeva u crno", 2012., te knjige eseja "New York è una" finestra senza tende (New York je prozor bez zavjesa), 2010., "Il ragazzo selvatico" (Divlji dječak), 2013., Tutte le mie preghiere guardano verso Ovest (Sve moje molitve gledaju prema zapadu), 2014., "A pesca nelle pozze più profonde. Meditazioni sull’arte di scrivere racconti" (Pecanje u najdubljim lokvama. Razmatranja o umijeću pisanja priča), 2014.
