Dnevnik jednog nomada
Bekim Sejranović

Dnevnik jednog nomada u: Sabrana djela Bekima Sejranovića, knj.5

Testamentarna knjiga jednog opusa punog dolazaka i odlazaka, čitanja i pisanja.

                       Zoran Ferić

Dnevnik jednog nomada istovremeno je putopis, dnevnik čitanja i zbirka zapisa o svakodnevnoj borbi sa životom, koliko traumatičnoj toliko i lijepoj. Od godine 2011. do 2020., od Ljubljane, preko Osla do Zagreba i Brčkog čitamo dnevničke zapise o jednoj ljubavnoj priči i njenoj propasti; o ocu koji gotovo svakog mjeseca putuje iz Osla u Ljubljanu da vidi mlađu kćer, jer se boji da će ga zaboraviti, i o starijoj kćeri u Oslu koja očuha zove tata, a njega po imenu; o književniku koji istodobno sudjeluje u hrvatskoj, bosanskoj i norveškoj književnosti... Pratimo i avanturu nastajanja romana koji autor pokušava paralelno pisati na „našem“ i na norveškom, slijedimo Sejranovića na brojnim književnim promocijama, festivalima i rezidencijama, pratimo njegove susrete s kolegama, prijateljima, ženama i ljubavnicama, čitamo o knjigama koje on čita.

Razapet između Skandinavije i Balkana, Bekim Sejranović ispisuje stranice o dva svijeta, i o sebi u njima i izvan njih, koje su jednako potresne, uznemirujuće i duhovite kao i najbolje stranice njegovih romana. Samo ovdje nema glavnog junaka da se iza njega bar malo skrije, tu su samo Bekim i njegovi demoni.

Dnevnik jednog nomada posljednja je knjiga koju je Bekim Sejranović objavio za života. Nakon nje napisao je još samo dvije priče, koje su dodane na kraj ovog izdanja. Posljednja od njih, Sto trideset sati bez sna funkcionira ne samo kao pravi završetak ove knjige, nego kao potresan epilog cijelog Sejranovićeva opusa.