Bračni dnevnik
Clara i Robert Schumann

zdanje namijenjeno svim ljubiteljima klasične glazbe. Godina 1840., grad Leipzig: mlada, ali svjetski poznata pijanistica Clara Wieck i još uglavnom nepoznati skladatelj Robert Schuman uspjeli su se vjenčati, unatoč svim zaprekama. Dan nakon vjenčanja, na Robertov poticaj, počinju bilježiti želje i nade, brige i radosti bračnoga života. Pišu naizmjence, svatko po tjedan dana, isprva s mnogo zanosa. Stranicama njihovog dnevnika – koji prvi put objavljujemo u hrvatskom prijevodu – promiču brojni likovi povezani s glazbenim životom onodobne Europe; govori se o koncertima i kućnom muziciranju, o skladanju i „studiranju“ tuđih skladbi, o svakodnevici prožetoj glazbom – i govori se o ljubavi. No u tim prvim godinama braka, koje su za Roberta bile razdoblje velike kreativnosti, a za Claru svojevrsnog zastoja, nije ipak sve onako svijetlo i lako kako bi trebalo biti...

Prijevod s njemačkog i predgovor: Sanja Lovrenčić

Protivno je dogovoru da ovaj tjedan ja vodim dnevnik, no kad muž piše simfoniju, ne može se zahtijevati od njega da se bavi drugim stvarima – čak i žena mora gledati kako je se stavlja u drugi plan! Simfonija će ubrzo biti gotova; nisam još ništa od nje čula, no beskrajno se veselim što se Robert napokon otisnuo u područje kojemu, sa svojom velikom fan­tazijom, pripada; mislim da će se u to toliko udubiti da više neće ni skladati ništa osim instrumentalne glazbe.

31. 3. koncert bračnog para Schumann. Sretna večer koja će nam ostati nezaboravna. Moja je Klara sve odsvirala maj­storski, u povišenom raspoloženju, tako da su svi bili odu­ševljeni.  I u mom umjetničkom životu bio je to jedan od najvažnijih dana. To je uvidjela i moja žena te se veselila uspjehu Simfonije gotovo više nego svojem vlastitom. I tako, s Božjom pomoći, idemo tim putem dalje. U mojoj duši sve izgleda toliko vedro da bih htio iznijeti na svjetlost dana još mnogo toga što će razveseliti srca.