Seks i represija u primitivnom društvu
Bronislaw Malinowski

Posljednjih deset godina doktrina psihoanalize je imala zaista meteorski uspon u popularnosti. Ona je sve više ujecala na suvremenu literaturu, znanost i umjetnost. U stvari, ona je izvjesno vrijeme bila općta moda dana. Ovo je duboko impresioniralo mnoge ljude, a šokiralo i odbilo mnoge pedante. Ovaj pisac očigledno pripada prvima, jer je izvjesno vrijeme bezrazložno bio pod utjecajem teorija Freuda, Riversa, Junga i Jonesa. Međutim, pedanterija će uvijek ostati prevashodna strast studenta i kasnija razmišljanja su ubrzo ohladila prvobitno oduševljenje. U ovom malom djelu pažljivi čitatelj će moći pratiti ovaj proces sa svim njegovim ograncima. Ne želim, međutim, pobuđivati očekivanja dramatične promjene stavova. Nikad nisam bio ni u kakvom smislu sljedbenik psihoanalitičke prakse, niti privrženik psihoanalitičke teorije; i sada, iako ne podnosim pretjerane pretenzije psihoanalize, njene kaotične argumente i zamršenu terminologiju, ipak moram priznati da prema njoj osjećam veliku obavezu zbog podstreka kao i zbog dragocjene pouke u nekim aspektima ljudske psihologije. Psihoanaliza nas je uvela u dinamičnu teoriju uma, ona je dala stvarni zaokret proučavanju mentalnih procesa, ona nas je navela da se koncentriramo na psihologiju djeteta i povijest pojedinca. Najzad, ona nam je nametnula razmatranje nezvaničnih i nepriznatih strana ljudskih života. Otvoreno tretiranje seksa i raznih niskosti i taština u čovjeku – upravo onih stvari zbog kojih psihoanalizu najviše mrze i napadaju – po mom mišljenju je od najvećeg značaja za znanost, te psihoanalizu treba približiti prije svega onima koji proučavaju čovjeka, to jest ako žele da svoj predmet proučavaju bez nevažnih ukrasa, i čak, bez smokvinog lista.