Kratki roman "Kupit ćemo pjesnika" Alfonsa Cruza napisan je prepoznatljivim autorovim stilom: duhovito, jednostavno, a duboko i važno. U ovom svom kratkom djelcu Cruz stvara distopiju u kojoj se apsolutno sve može mjeriti novcem i novac je mjera svih stvari pa tako junaci njegova romana kao uzrečice koriste „ne povlači me za novčanik“ i „kreditno si nesposoban“.
U svijetu djela "Kupit ćemo pjesnika" vlada samo jedno pravilo – za što postoji ponuda, postoji i potražnja, a sve što nije komercijalno, nije uopće. No kakav bi to bio svijet koji ne može razoriti malo dobre poezije? Tako djevojčica u prilično tradicionalnoj obitelji za svoj rođendan poželi pjesnika. Dobar, ekonomski uspješan i opstojan otac, naravno, velikodušno dopusti svojoj miljenici takav „hir“ te se njih dvoje zakupe u supermarket kako bi odabrali pjesnika koji bi najbolje odgovarao njihovim potrebama. U početku, pjesnik se čini blesav i bezazlen, no njegov se suptilni utjecaj uskoro počne prelijevati na cijelu obitelj te se počinju događati nezamislive stvari – brat deklamira pjesmu djevojci koja mu se sviđa, djevojčicu počinju zanimati nekorisne stvari, majka počinje promišljati svoj odnos u obitelji…
Ovaj kratki roman, u autoru potpuno svojstvenoj maniri, otvara niz bitnih pitanja o tome zašto trebamo poeziju, a i umjetnost uopće. Štoviše, jedan od zaključaka koji se kroz roman nameće jest da je umjetnost naprosto neizbježna. Nedugo nakon objavljivanja knjige u Portugalu, napravljen je i mjuzikl za djecu po romanu, u čijoj je produkciji sudjelovao i autor.
„Danas sam pojela trideset grama špinata, kilogram stoji dva eura i trideset, treba samo izračunati, potrebno nam je trideset centi dnevno kako bismo imali nešto vitamina K, kaže jedna studija. Otac je izvršio pritisak od dvadeset grama na vrata kuhinje i, prije nego što nam je na lice odložio jedan ili dva miligrama sline, ili poljubaca, ako želite biti poetični, rekao je vrlo glasno: rast i blagostanje. Ja sam odgovorila istom valutom.
Kažu da je dobro vršiti transakcije osjećajima, povezuje ljude i stvara vrstu dobiti koja, iako nije kvalitetna dobit, budući da nije materijalna i da se ne može svesti na brojeve ili odbiti od poreza ili generirati prihode, neki ipak vjeruju – jer to je pitanje vjere – da može donijeti dividende.
Otac kaže da su to sablasti, stvari koje ne postoje, nematerijalna materija, ali neke studije potvrđuju mogućnost da može biti koristi od odlaganja nekoliko milimetara sline na jabučicu obraza druge osobe, koliko god čudnim i grotesknim nam se to može učiniti.
Jabučica obraza je neobičan i nerazumljiv izraz budući da je i više nego dokazano kako ne postoje jabuke na obrazu nego je očigledno kako se one rađaju u hipermarketima ili se barem ondje beru zbog održavanja zdravlja i najosnovnije prehrane.“
Izvrsna knjiga koja uvodi mlađe čitatelje u svijet poezije i u svijet onoga što poezija predstavlja: vrijednost slobode. Ne bih preporučio knjigu ekonomistima, neoliberalima i reakcionarima.
- Daniel Rocha, WOOK Reviews
Prava himna kulturi! Ovo bi trebali čitati svi – i mali i veliki! Prekrasno! - Ana Azenha, Bertrand Foz Plaza
