Devet spomenika
Pavao Pavličić

U rasponu od gotovo sto godina, dvije bogataške obitelji u Varošu natječu se oko toga tko će podići ljepši spomenik lokalnim zaslužnicima; najstarijem pjesniku, historiografu, arhitektu, kiparu i kolekcionaru umjetnina… Poglavlja su naslovljena rednim brojevima (Prvi spomenik, Drugi spomenik…) i uz njih su vezane godine (od 1903. do 1991.). Posljednje poglavlje (Deveti spomenik) ostaje bez godine. Stradavanja se nastavljaju, točka nije stavljena. U završnom dijelu romana ruši se vjera u monumentalistički pristup povijesti.

U sve je uključena i treća obitelj. Ona je za razliku od dviju glavnih, siromašna, klesarska. U njezinoj se radionici izrađuju postolja za spomenike. Obitelj je svjedok i moći, ali i propasti. Devet spomenika (prvi put objavljen 2006. godine ) ujedno je i povijest Grada, i nacionalna povijest u malom, i ljudski komentar, i slika žanra. Brojne obiteljske priče primjeri su svih mogućih reakcija na povijest, slike svih bolesti od kojih slabi pojedinci mogu oboljeti kad se nađu, ne svojom voljom, u zanimljivim vremenima.

Životni likovi i uzbudljiva priča – na što smo kod ovoga autora već navikli – kao i nadahnute evokacije dunavskog krajolika, obećavaju čitateljski užitak. Romanu je pridodan autorov esej Koliko traje književna vječnost?, a sve je popraćeno pogovorom Julijane Matanović.

Pavao Pavličić rođen je 16. kolovoza 1946. godine u Vukovaru gdje je završio osnovnu i srednju školu, a nakon toga uputio se u Zagreb kako bi započeo studij na Filozofskom fakultetu, gdje je 1969. godine uspio diplomirati komparativnu književnost i talijanski jezik. Doktorirao je 1974. godine tezom iz područja metrike. Svoju karijeru kao jedan od najpoznatijih književnika malo novije generacije započeo je kao novelist kada je objavio velik broj pripovijetki gdje možemo ubrojiti njih nekoliko, a to su: “Vilinski vatrogasci”, “Dobri duh Zagreba”, “Slobodni pad”, “Vodič po Vukovaru”, “Prolazna soba”. Naravno tu je još veliki broj pripovijetki koje nismo sve naveli, ali možete zamisliti kako se radi o zaista bogatom stvaranju i prije svega naslijeđu.