Staljinova kći (TU)
Rosemary Sullivan

“Ne treba se žaliti na svoju sudbinu, iako je meni žao što se moja majka nije udala za stolara”, izjavila je Svetlana Alilujeva, kći Josifa Visarionoviča Staljina, u intervjuu za Independent, u ožujku 1990. godine. U njezinom se uistinu neobičnom i burnom životu prepunom nevjerojatnih obrata koji uvelike nadmašuju zaplete špijunskih bestselera, zrcali kratko dvadeseto stoljeće u čijem je središtu sukob dvaju ideološki i vojno suprotstavljenih blokova, sukob u kojem je s jedne strane tretirana kao “državno vlasništvo”, a s druge zlorabljena za političke i medijske manipulacije. Kao djevojčica, koju je otac od milja zvao svojim “vrapčićem”, jurcala je po Kremlju, nesvjesna da ti veseli muškarci koji je miluju po kosi upravo organiziraju masovne deportacije i ubojstva, čije su žrtve bili i njezini najbliži rođaci. Majčino samoubojstvo i spoznaja o Staljinovim zločinima ostavili su neizbrisiv trag na njezinoj duši. Prebjegavši 1967. na Zapad, obogatila se prodajom memoarskih zapisa i postala planetarno poznata; umrla je sama, siromašna i anonimna. Nastojeći pobjeći od “svoje sudbine” pokušavala je pronaći mir u brojnim brakovima,  mijenjajući na desetke adresa na više kontinenata. Bezuspješno. No, ono što u ovoj majstorski ispripovijedanoj biografiji fascinira jest snaga volje krhkog i konfuznog ljudskog bića da se suprotstavi i jezivom obiteljskom nasljeđu i monstruoznim vidljivim i nevidljivim centrima moći.

Rosemary Sullivan svjetski je poznata kanadska spisateljica, autorica kratke proze, poezije, književne kritike i publicistike. Njezina posljednja knjiga, Staljinova kći: neobičan i buran život Svetlane Alilujeve prevedena je na više od dvadeset jezika. Prethodne publikacije uključuju knjige poput Villa Air-Bel: World War II, Escape and a House in Marseille, Labyrinth of Desire: Women, Passion, and Romantic Obsession, kao i biografije Elizabeth Smart, Gwendolyn MacEwen i Margaret Atwood. Profesor je emeritus na Sveučilištu u Torontu.