Kriza međunarodnog poretka 21. stoljeća
Petar Popović

U središtu zanimanja knjige Petra Popovića "Kriza međunarodnog poretka 21. stoljeća" je dvojba: može li se suvremeni međunarodno-pravni poredak utemeljen stvaranjem UN-a 1945, primijeniti na tri kritična područja međunarodnih odnosa, koja u 21. stoljeću prijete urušavanjem samog poretka kao takvog.
Prvo, je li moguće pravno regulirati transnacionalni kapital, čiji tokovi i oscilacije ugrožavaju globalni gospodarski sustav. Drugo, je li moguće pravno regulirati kibernetski prostor, čija virtualna sfera s kiber-terorizmom, kiber-kriminalom i kiber-ratom predstavlja realnu prijetnju međunarodno-pravnom poretku. Treće, je li moguće pravno utemeljiti klimatski režim, kako klimatske promjene u skorijoj budućnosti ne bi s mogućom klimatskom kataklizmom dovele do potpunog urušavanja međunarodnog poretka.
Odgovore na ta pitanja, koja ulaze u bit današnje globalne krize međunarodnog poretka 21. stoljeća, ova studija razmatra kroz sintezu svih relevantnih teorijskih pravaca u teoriji međunarodnih odnosa.
Zašto su u središtu pozornosti ove studije baš te tri sfere kao izravne ili neizravne posljedice društvenog djelovanja, a ne, primjerice, neka druga, možda čak i važnija pitanja za današnji međunarodni poredak, npr. međunarodni terorizam, fundamentalizam, proliferacija oružja za masovno uništenje, pravo na samoodređenje itd.? Razlog je jednostavan: za razliku od većine odnosa među državama u posljednjih nekoliko stoljeća, koji su pravno uređeni, navedene tri sfere to, međutim, nisu. Štoviše, u današnjim se uvjetima čini da nije ni izgledno da će države u dogledno vrijeme biti u stanju pravno ih regulirati, što današnji međunarodni poredak čini dugoročno nestabilnim. Iz čega se nameće i glavna svrha ove studije, naime da iz sintetičkog spoja teorijskih perspektiva ponudi rješenja kao moguću osnovu za principijelno prevladavanje međudržavne političke krize na ta tri polja.
Studija pruža pregledan i precizan osvrt na ključne prijepore o teorijskom poimanju međunarodnog poretka, kako bi se pokazalo da međunarodni poredak – iz realističke i racionalističke perspektive (ne i idealističke, jer ona je isključivo normativna u smislu da govori kakav bi poredak trebao biti) – itekako postoji.