U taktu slavne Straussove koračnice, ironično, ali ne bez suosjećanja, Roth prikazuje ništa manje nego jedno carstvo, jedan svemir u nestajanju. Premda vidi i bilježi sve – vojarne i blato provincije, rezidencije i kavane Beča – u centru njegova zanimanja sudbina je triju generacija obitelji Trotta, a za Trotte sve počinje i završava s carem.
Od djeda, koji je titulu baruna zaslužio na bojnome polju spasivši mladoga Franju Josipa, preko sina, koji pod Njegovim portretom služi kao činovnik, sve do unuka, koji za cara i vjedro vode gine početkom Velikog rata – uspon i pad Trotta odvija se pod hladnim plavim pogledom monarha s kojim će se ugasiti Austro-Ugarska.
Savršeno ugođen za vrijeme katastrofe u kojem je nastao, ali i za uho suvremenog čitatelja, "Radetzky marš" odjekuje iznimnom elegancijom i psihološkom uvjerljivošću, suptilnim humorom i bespoštednošću.
Govoreći o idealima i zabludama jednoga vremena, jalovoj ljepoti jednoga svijeta na zalasku, Roth pripovijeda i o rođenju ovoga u kojem živimo, nerijetko proročki upozoravajući na ono što je ugmizalo u kolijevku.
Nema nikakve sumnje: "Radetzky marš" Josepha Rotha jedan je od najznačajnijih romana što ih je njemački jezik dao XX. stoljeću, a literarni genij njegova autora stoji uz bok onima Thomasa Manna, Alfreda Döblina ili Roberta Musila.
Radetzky marš jedna je od nekoliko najvažnijih knjiga našega habsburškog praidentiteta. Na način turskog i bosanskog Andrića, hrvatskog i jugoslavenskog Krleže, naš je i Joseph Roth. Bolje nego igdje, u tom romanu piše što smo izgubili 1914., kada je Austro-Ugarska objavljujući rat Srbiji objavila rat za vlastitu propast. U svojim mislima i osjećajima, mi smo i danas žrtve i atentatori iz toga rata. (Miljenko Jergović)
Remek-djelo... Cjelokupni opus Josepha Rotha nije ništa manje nego tragédie humaine ostvarena književnim sredstvima. Nijedan drugi suvremeni pisac, pa ni Thomas Mann, nije se toliko približio postizanju cjelovitosti – one koja nas čeka na vrhu klizavoga jarbola uz koji se ne prestajemo pokušavati popeti, a koju Lukács naziva našim iluzornim ciljem. (Nadine Gordimer)
Joseph Roth (Brody, Galicija, Austro-Ugarska, 1894. – Pariz, 1939.) bio je novinar i književnik u čijim se djelima, posebno u kasnijim romanima, iščitava žaljenje zbog prolaska razdoblja stabilnosti koje su za njega predstavljale posljednje godine vladavine Habsburgovaca prije Prvoga svjetskog rata i pada Austro-Ugarske Monarhije. Podaci o njegovu djetinjstvu, vjerskim uvjerenjima i osobnom životu malobrojni su, a i njih je Roth skrivao ili prepravljao. Zna se da je studirao u tada austro-ugarskom Lembergu (danas Lviv u Ukrajini) i u Beču, a potom od 1916. do 1918. služio u austro-ugarskoj vojsci. Nakon rata radi u Beču i Berlinu kao novinar i redovito piše za Frankfurter Zeitung (1923.–1932.).
U tom je razdoblju napisao nekoliko romana, uključujući i Radetzky marš (1932.), svoj najznačajniji roman o posljednjim danima Austro-Ugarske Monarhije. U središtu Rothovih djela moralne su dileme junaka koji žive u vrijeme dekadencije i odumiranja tradicionalnih vrijednosti. Zapleti se često bave problemom odnosa oca i sina; ostarjeli car Franjo Josip javlja se kao očinska figura. Godine 1933. Roth je emigrirao u Pariz, gdje je proveo ostatak života.
