Firentinske novele
Dmitrij Sergejevič Merežkovski

Na tragu srednjevjekovnih mistika i ezoterika Joakima iz Fiore XII. stoljeća i njegovih tumačenja Apokalipse, Merežkovski je povijest čovječanstva vidio podijeljenu u tri doba; doba Oca, koje odgovara Starome zavjetu i podvrgavanju Zakonu, doba Novoga zavjeta kada čovjek postaje Sinom Božjim, te doba Duha Svetoga, doba potpune slobode u kojem će biti moguće istinsko i neposredno razumijevanje duha, a ne samo "slova" Riječi Božje, i u kojem će crkvene organizacije biti nepotrebne. Taj, takozvani "Treći zavjet" bio je lajtmotiv filozofsko-vjerskih kružoka koje su Zinaida i Dimitrij održavali u Peterburgu početkom XX. stoljeća pod nazivom "Bogotražitelji", čime su, dakako, vrlo brzo došli na udar službene Ruske pravoslavne crkve.

Novele objavljene u ovoj knjizi nastale su u razdoblju 1905-1919.g. i bile su objavljivane u moskovskim književnim časopisima. Svako među njima bila je uvrštena u neku od svjetskih antologija najljepših novela, a u nas ih je preveo i objavio Ljubo Wiesner, prvo u izboru "1000 najljepših svjetskih novela", a potom i kao zasebnu knjigu otprilike između 1924-1926.g.

U razdoblju između dva rata objavljeno je na hrvatskome i na srpskome jeziku značajan broj djela D.S.Merežkovskoga, među inima ova: Vječni suputnici (iz 1897.g.), kompletna prva trilogija (iz 1895-1904.g.), Smrt bogova: Julijan Apostat, Uskrsnuće bogova: Leonardo da Vinci i Antikrist: Petar i Aleksej; zatim Mesija (iz 1925.g.), Napoleon, Tajna zapada: Europa i Atlantida, itd.

Jedan je od najplodnijih Euroazijskih pisaca svih vremena.