Republika Hrvatska i Domovinski rat 1990.-1995. : dokumenti (knj.7)
Mate Rupić (ur.)

Dokumenti vojne provenijencije ‘Republike Srpske Krajine’ (siječanj-lipanj 1993.)

U knjizi su predstavljeni dokumenti iz arhivskog gradiva „Republike Srpske Krajine“ (RSK) koji se čuvaju u Centru i drugim arhivskim ustanovama u Republici Hrvatskoj. Objavljeni su kronološkim slijedom s potrebnim znanstvenim aparatom, a obuhvaćaju razdoblje od 8. siječnja do 30. lipnja 1993. godine. Svi navedeni dokumenti prepisani su, a njihovi originali ili preslike originala u posjedu su Centra. Prilikom prijepisa dokumenata izvršene su nužne transkripcije radi njihove bolje čitljivosti. Veći zahvati u tekstu naznačeni su stavljanjem teksta u uglatu zagradu, a u bilješkama je upozoreno na dijelove dokumenta koji su u izvorniku oštećeni i na dijelove koji su izostavljeni. Jednako tako, radi boljeg razumijevanja, u bilješkama su navedena imena ili prezimena sudionika koja se ne spominju u dokumentu ili podaci o drugim dokumentima i literaturi u kojima se spominje isti događaj. Dakako, dokumenti pokazuju stajališta njihovih stvaratelja, odnosno autora, i zahtijevaju posebnu kritičku raščlambu koja bi ukazala na neobjektivno i netočno navedene podatke u njima, kao što su, primjerice, preuveličani podaci o broju ili gubicima hrvatskih vojnika na nekim područjima, optužba da su hrvatski diverzanti htjeli srušiti branu HE „Peruča“ usprkos tome što je poznato da su je upravo srpske snage minirale i aktivirale eksploziv, o događajima iz II. svjetskog rata, koji su 1990/1991. velikosrpskim ideolozima poslužili za homogenizaciju Srba s ciljem njihove pobune protiv hrvatske vlasti, itd.
Zaštitne snage UN-a (UNPROFOR) raspoređene u Hrvatskoj tijekom 1992. uspjele su osigurati relativno mirnije razdoblje, ali nisu ispunile većinu preuzetih obveza: nisu zaštitile preostalo nesrpsko stanovništvo u UNPA zonama, nisu omogućile cestovnu komunikaciju preko okupiranog teritorija Republike Hrvatske i povratak prognanika u svoje domove, a dokumenti pokazuju da nisu uspješno provele ni razoružanje pobunjenih Srba, jer su oni sastave svojih jedinica, primjerice u 18. korpusu, mogli naoružati oružjem „iz tajnih skladišta i do 70%, bez izuzimanja naoružanja iz skladišta pod kontrolom UN“ (document br. 164). Uostalom, zapovjednik 18. korpusa SVK, pukovnik Milan Čeleketić, je zapovjedništvu Kanadskog bataljuna zaštitnih snaga UN-a u zapadnoj Slavoniji poručio: „Srbima nećete uspeti oduzeti lično oružje u meri u kojoj su oni u stanju da ga ponovo pribave“ (dokument br. 340).
Zaštitne snage UN-a nisu riješile ni pitanje „ružičastih zona“, kako su nazvani dijelovi okupiranog teritorija RH koji su prema Vanceovom planu trebali odmah i bezuvjetno biti vraćeni u ustavnopravni poredak RH, čemu su se usprotivili pobunjeni Srbi i doveli u pitanje provedbu toga mirovnog plana. Hrvatska je, doduše, zbog pristanka da ti okupirani dijelovi kao posebne zone nakratko pripadnu UNPA sektorima Zapad, Sjever i Jug, dobila priznanje za kooperativnost i zahvalnost predstavnika UN-a zbog spremnosti na kompromis radi postizanja mirnog rješenja krize, čak i uz kratkoročno pristajanje na nepovoljnije rješenje, ali je usprkos obećanju i obvezi međunarodnih snaga da se taj problem riješi „u najkraćem roku“, kraj godine dočekala prometno i gospodarski izolirana. Primjerice, cjelokupni cestovni promet između Dalmacije i ostalog slobodnog dijela hrvatske države ovisio je o trajektnoj vezi „kopno – otok Pag“ i raketama JNA oštećenom „Paškom mostu“. Budući da se takvo stanje više nije moglo trpjeti (i srpski izvori „problem odsječenosti Dalmacije“ ističu kao prednost za „RSK“ u ratu protiv Hrvatske – dokument br. 128), a zbog neučinkovitosti međunarodnih snaga, hrvatske vojno-redarstvene snage su 22. siječnja 1993. pokrenule oslobodilačku operaciju „Gusar“ (poznatija pod imenom „Maslenica“) s ciljem oslobađanja zadarskog zaleđa i izgradnje pontonskog mosta na mjestu srušenoga „Masleničkog mosta“, kako bi se omogućila normalnija cestovna veza između sjevera i juga Hrvatske. Odmah potom, 28. siječnja 1993., Hrvatska vojska oslobodila je Hidrocentralu Peruča u okolici Sinja, čime su stvoreni uvjeti za normalizaciju opskrbe Dalmacije električnom energijom...