Vrijeme i slobodna volja
Henri-Louis Bergson

Jedan od najpoznatijih i najutjecajnijih filozofa svoga doba (i neko vrijeme gotovo kultni lik u Francuskoj, gdje su njegova predavanja privlačila veliko mnoštvo), Henri-Louis Bergson (1859-1941.) predvodio je revoluciju u filozofskoj misli time što je odbacivao tradicionalne konceptualne i apstraktne metode, te tvrdnjom da je intuicija dublja od intelekta. Njegove spekulacije, osobito o naravi vremena, imale su dubok utjecaj na mnoge druge filozofe, kao i na pjesnike i pisce; kaže se da je njegova filozofija bila sjeme za À la recherche de temps perdu Marcela Prousta (čija je sestrična bila Bergsonova supruga). Premda je katkada njegove ideje teško slijediti, Bergson je istančan stilist, koji je jednom izjavio: „Nema ničega u filozofiji što se ne bi moglo reći svakodnevnim jezikom“. Za svoje pisanje dobio je 1927. godine Nobelovu nagradu za književnost.

U knjizi Vrijeme i slobodna volja, pisanoj kao doktorska disertacija, Bergson pokušava odbaciti argumente protiv slobodne volje. Ti argumenti, pokazuje on, dolaze iz brkanja različitih ideja o vremenu. Fizičari i matematičari zamišljaju vrijeme kao mjerljiv konstrukt uvelike poput prostornih dimenzija. Ali u ljudskom iskustvu, život je percipiran kao neprekidan i nemjerljiv tok, a ne kao niz uzastopnih oštro označenih stanja svijesti – dakle, nešto što se ne može mjeriti kvantitativno nego samo kvalitativno. A zbog toga što se ljudske osobnosti izražavaju u činovima koje se ne može predvidjeti, Bergson izjavljuje da slobodna volja treba biti zamjetljiva činjenica.